Simptomi: Baš ste poželjeli pročitati neko dobro i zabavno autobiografsko štivo? Odrastali ste, ili vas zanima kako se to odrastalo u šezdesetim godinama prošloga stoljeća? Što su ondašnjim tinejdžerima značili sport i glazba i kako nekoga nagovoriti na slušanje Rolling Stonesa? Kako su ondašnji klinci doživljavali školu?
Terapija: Na ova i mnoga druga pitanja odgovorit će vam Goran Tribuson u središnjem dijelu svoje autobiografske trilogije (uz Travu i korov, sačinjavaju je još Rani dani i Mrtva priroda). Goran Tribuson pronašao je najbolji mogući put da bi čitateljima predstavio priču o odrastanju i o godinama u kojima je sa svojom klapom, točnije Zumzom i Kompom, počeo učiti svijet ozbiljnih i odgovornih. Pripovijedanjem o osobnim interesima za sport, za rock koji tek ulazi u grad i posebno za Rolling Stonese, autor nudi model po kojem se izgrađuje identitet. Iako je riječ o šezdesetim godinama prošloga stoljeća, o svojevrsnom povijesnom preokretu koji je u uskoj vezi s dolaskom rocka i prvih traperica, s modom duge kose, pojavom prvog benda i kupnjom gramofona, Trava i korov ne oživljava samo to, tekstom prozvano vrijeme. Autorova ironija, kojom karakterizira likove, ali ne štedi ni središnjega pripovjedača, odnos prema odgoju koji je iz pozicije odgajatelja uvijek zdrav i jedino moguć, svjedoče nam da je to priča i o bilo čijoj svakidašnjici. Jer, uvijek postoje uzori, neki novi Pop Expressi i Džuboksi. Kao što postoje i sjećanja na djedovu i bakinu kuću s dvorištem u kojem je rasla, ili još uvijek raste, najljepša trava na svijetu. Ili na vrijeme kad se tako lako moglo postati korovom na travi tadašnjeg društvenog uređenja.
