Tema obilježavanja 2024. godine je “Na prvoj crti borbe protiv klimatskih promjena”.
Zoran Vakula diplomirani inženjer fizike, meteorolog i urednik na HRT-u, čovjek čije ime se spominje čak i u pjesmi… jer „Vakula je reko’…“, koristi svaku priliku za promoviranje meteorologije, čak i u obliku meteokarikatura, i još je autor meteostripa i „Vremenastih priča“ – serije meteoslikovnica prema kojima se igraju i 3 kazališne predstave za djecu te priprema serija animiranih filmova. Svestranost seže i još mnogo dalje – zbirke meteorima, gluma, dokumentarci… a sve to kako bih popularizirao meteorologiju – izuzetno važnu znanost.
Posljednjih godina sve više se govori o klimatskim promjenama i mogućem smanjivanju našeg negativnog djelovanja na prirodu te stoga ne čudi interes javnosti za tu globalnu temu, i to ne samo na Svjetski meteorološki dan, koji se svake godine obilježava 23. ožujka, u spomen na taj datum 1950. godine, kad je osnovana Svjetska meteorološka organizacija, u kojoj je uz gotovo 200 zemalja članica, od 1992. godine i Republika Hrvatska.
Što je meteorologija? Možemo li reći da je to sam utjecaj vremena na život i zdravlje ljudi ili ju treba definirati mnogo šire?
Meteorologija je znanost koja proučava Zemljinu atmosferu i njezino međudjelovanje s površinom. Proučava atmosferske procese i pojave, vrijeme i klimu. Dio je geofizike – prirodne znanosti o fizikalnim svojstvima cijele Zemlje i procesima na njoj. Osim vjerojatno mnogima najpoznatije vremenske prognoze, jedno od mnogima važnih područja meteorologije je i biometeorologija, koja se bavi proučavanjem izravnih i neizravnih utjecaja atmosfere na žive organizme – biljke, životinje i ljude, pa tako dodatno postoji i primjerice agrometeorologija – o utjecaju atmosferskih procesa i pojava na poljoprivrednu proizvodnju; bioklimatologija – o dugotrajnim utjecajima na život i zdravlje ljudi i dr.
Da bi se usredotočili na brojne probleme koji se javljaju na našoj Planeti, svake godine odredi se tema o kojoj svjetska meteorološka elita raspravlja. Recite nam što je ove godine u fokusu?
Ovogodišnji 23. ožujka – Svjetski meteorološki dan posvećen je temi: „Predani klimatskoj akciji“, kako bismo još više osvijestili nužnost smanjivanja ljudskog negativnog djelovanja na svijet oko nas. Naravno, klimatske promjene postojale bi i bez ljudi, ali su naša nedjela prema prirodi te promjene pojačale i ubrzale, barem prema rezultatima istraživanja velike većine znanstvenika.
Meteorolozima se dosta vjeruje. Svakodnevno vas se prati. Djeca u školi uče zašto je važno znati kakvo će vrijeme biti sutra, za tjedan koji slijedi, mjesec, kakvo će biti godišnje doba… Kako stoje stvari danas kada imamo dojam da se sve jako brzo odvija? Promjene su toliko vidljive, na koje probleme nailazite?
Postoje i prognoze po mjesecima i sezonama, koje također imaju svoju vrijednost, posebice kada se analiziraju srednje sezonske pa i mjesečne vrijednosti temperature zraka, te nešto manje vrijedne ukupne sezonske, još manje – mjesečne količine oborine za 6 mjeseci unaprijed.
Naravno, postoje i klimatske prognoze, bolje rečeno – klimatske projekcije, za čak više desetljeća unaprijed. Prema njima morat ćemo se prilično prilagođavati.
Koje su to klimatske anomalije koje nas trebaju brinuti?
Vrlo je velika vjerojatnost dodatnog zatopljenja – nastavka tendencije porasta srednje temperature zraka – i godišnje, i svake od sezone, godišnjih doba. A ta u prosjeku sve viša prosječna temperatura zraka i na lokalnom i na globalnom nivou djeluje na mnoge druge procese u atmosferi, između ostaloga i na povećanje vjerojatnosti za olujne procese i kratkotrajno obilne oborine. Stoga bismo, između ostaloga, trebali prilagođavati našu gradnju većim količinama oborine u kratkom vremenskom razdoblju… Tu je još i nužnost prilagođavanja poljoprivredne proizvodnje ne samo toj povremeno i lokalno obilnoj oborini, nego i povećanoj vjerojatnosti za dugotrajnija sušna razdoblja, promjenama poljoprivrednih kultura, gradnji nastamba za životinje u kojima one neće morati podnositi veliku vrućinu… Ne bi se smio zanemariti ni porast razine mora, nestanak postojećih i pojavljivanje novih biljnih i ribljih vrsta i td.
Možemo li ublažiti klimatske promjene ili je za to već kasno? Imamo li kakve šanse? Što mi u Hrvatskoj konkretno radimo na tom planu?
Nadajmo se da možemo i da imamo šanse. Stoga bismo trebali ne samo promišljati kako bismo trebali promijeniti svoje navike, nego i stvarno djelovati… Ne pratim dovoljno kvalitetno što se sve radi pa ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali znam da se dosta toga može naći internetskim stranicama Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, posebice na https://prilagodba-klimi.hr/. Također znam da je Hrvatski sabor 2020. godine usvojio Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. U emisiji „Klimatski izazov“ Prvog programa Hrvatskog radija, urednika i voditelja Jánosa Römera, svake srijede od 9 do 10 sati govori se o utjecaju klimatskih promjena i prilagodbi na njih u različitim područjima našeg života.
U meteorologiji su važni pojmovi i klimatologije i hidrologije, koliko se meteorolozi bave istraživanjima i gdje su ti hrvatski rezultati u odnosu na svijet?
Hrvatski meteorolozi bave se istraživanjima ne samo na fakultetima, nego i u više državnih i javnih institucija, kao i u privatnom sektoru. Posljednjih se godina malo bavim znanstvenim radom i ne pratim mnogobrojne analize koje uspoređuju rezultate pa ne mogu suditi o položaju hrvatskih znanstvenika u svijetu. No, zanimljivo je spomenuti da se na poziv iz svijeta povremeno neki hrvatski znanstvenici uključuju o rad IPCC-a – Međunarodnog panela za klimatske promjene, što je za jednu malu Hrvatsku „velika stvar“!
Obzirom na brojne grane u koje ste se involvirali promovirajući meteorologiju, je li prenošenje znanja Vaš imperativ? Odakle ta potreba?
Ovisno o tome što kome znači „imperativ“?! Meni to nije ni zapovijed, ni obveza, ni prijeka potreba. To je moja želja da dio mojeg znanja prenesem drugome, da zainteresiram nekoga da se počne baviti meteorologijom ili da spozna važnost meteorološke informacije u području kojim se bavi. Više ljudi – više zna. Treba dijeliti informacije i spoznaje. Ne treba samo „robovati“ već godinama istom i raditi samo po „utabanim stazama“. Treba otvoriti nove vidike i omogućiti nove spoznaje, nove ideje… Stoga se već godinama, čak i desetljećima, trudim doći do novih i korisnika i „proizvođača“ meteoroloških informacija, u posljednje vrijeme, između ostalog – i putom zbirki meteorima „Rimovane meteoprognoze u doba koronaviroze“ i „Vjerske teme i vrijeme“ te serije meteoslikovnica iz serije „Vremenaste priče“, koje na moje tekstove, lektorirane od Marije Pepelko, prof. – ilustrira Nik Titanik. Veseli me, i čini ponosnim, što su uoči ovogodišnjeg Svjetskog meteorološkog dana iz tiskare došle i te meteoslikovnice na engleskom jeziku. Preveli ih je Sandra Dujmušić, prevoditeljica s više od 30 godina iskustva.
„Vremenaste priče“ – serijal meteoslikovnica – slikovnica o meteorologiji – zamislio sam još kasnih 90-ih godina prošlog stoljeća, kad sam počeo gostovati u programima namijenjenima djeci na HRT-u. Cilj mi je bio – i još uvijek je – educirati, približiti neke često spominjane meteorološke termine djeci, kako bi kasnije bolje razumjela i imala koristi od meteorološke informacije, posebice u ovo doba sve očitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja.
Svaka meteoslikovnica govori o nekoj meteorološkoj pojavi, na koju upućuje sam naslov, premda je poneki od njih i višeznačan. Kao i s naslovima, i u samim tekstovima meteoslikovnica pokušavam se „igrati“s hrvatskim jezikom i ukazati na njegovo bogatstvo i višesmisleno značenje nekih riječi.
U „Vjetropirastoj“, prvoj meteoslikovnici iz serije, dječak Val objašnjava djeci što je vjetar, gdje se nalazi, kakav je, služi li čemu, kakvih sve ima vjetrova, ali i što znači biti vjetropirast, „puštati vjetrove“, „dati petama vjetra“…
U „Oblačastoj“ djevojčica Vedrana pomaže pronalaženju pitanja kao što su: „Što su oblaci? Kako i gdje nastaju? Koliko ih ima i kakvih oblika? Koji su najniži oblaci, a koji najviši? Što i kako proizvode? Može li ih se dodirivati? Kada ih i kako fotografirati?“ i još mnoga druga.
Tema „Sunčaste“ je sunce. Uz djevojčicu Sunčicu djeca uče što je sunce, njegove prednosti i mane – pozitivne i negativne strane, a navedene su i preporučene zaštitne mjere kod različitih UV indeksa – pokazatelja opasnosti od UV zračenja na kožu.
U „Pahuljastoj“ se kroz priču o dječaku Snješku objašnjava što je snijeg, kako nastaje, kojih sve vrsta snijega imamo, koje su pozitivne i negativne posljedice postojanja snijega, učestalost snijega na Božić u hrvatskim nizinama i planinama, najveće visine snježnog pokrivača u Hrvatskoj.
Djevojčica Rosa u „Kapljičastoj“ spoznaje što je rosa, rosulja, kiša i ostale kapljičaste oborine – kako nastaju, koje su kada korisne i štetne, najveće godišnje, mjesečne i dnevne količine oborine do sada izmjerene u Hrvatskoj…
Tema „Munjaste“ su munje, sijevanja, grmljenja, grmljavine i gromovi. Dječak Perun podučava gdje, kada i kako nastaju te svjetlosne i zvukovne pojave, koje su od njih opasne, a koje samo zaplašuju, kako se ponašati tijekom njihovog trajanja, jesu li gromobrani isto što i munjobrani, koliko je najduže trajanje bljeska jedne munje…
Valja spomenuti kako meteoslikovnice nisu samo slikopriče, nego u svakoj ima i premetaljki, rebusa, križaljku – točnije ispunjaljke, te stranice za bojanje.
U planu je još barem 6 meteoslikovnica. Dosadašnje se već nalaze u mnogobrojnim knjižnicama, a mogu se kupiti i u knjižarama, na promocijama i preko mrežnih stranica Naklade Vakula, na kojima se nalazi i „Pedagoški osvrt na meteoslikovnice“.
Također mi je drago što već drugu godinu meteoslikovnice postoje i u obliku kazališnih predstava za djecu – što je čak i u svijetu rijedak primjer promocije meteorologije. Naime, zahvaljujući inicijativi Dijane Bolanča počeo sam surađivati s Igorom Baksom i njegovim Malim teatrom, u kojem su, između ostalih, Mirna Ostrošić, Tena Pataky, Marko Capor i Sebastian Doe. Oni su odigrali već više od 100 meteopredstava – „Tata Slikovnica: Sunčasta“, „Tata Slikovnica: Pahuljasta“ i „Vremenaste igre“. Premijere su bile u Centru za kulturu i informacije Maksimir te u KNAP-u – kazalištu na Peščenici.
Molim vas za kraj preporučite nam nekoliko naslova za čitatelje koji žele znati više o meteorologiji. Djeci ćemo svakako popisu dodati Vaše slikovnice koje su ionako vrlo popularne i stalno u posudbi.
Osim više od 20 knjiga legendarnog mr. sc. Milana Sijerkovića, od knjiga hrvatskih autora – meteorologa, svakako za odrasle vrijedi preporučiti mnogima poznatu i korisnu „Meteorologiju za korisnike“ prof. dr. sc. Branke Penzar i suradnika, te knjige Marka Vučetića, dipl. ing. – poznatog, sada umirovljenog, agrometeorologa iz HRT-ove emisije „Plodovi zemlje“. Za „vrtićarce“ i osobito „osnovnoškolce“, izvrsna je knjiga s mnogobrojnim pokusima za djecu „Mali meteorolog“ – Dubravke Rasol, Kornelije Špoler Čanić, Kristiana Horvatha i Krešimira Čanića. Možda se pojavila još neka knjiga hrvatskih meteorologa, ali ja za nju ne znam!?
Također ne znam, ali nadam se i na tome radim – do kraja ove godine pojaviti se nova meteoslikovnica iz serije „Vremenaste priče“ te „ukoričen“ oblik meteostripa „Pretežno vedro“ – prvog hrvatskog, možda i šire, stripa o anegdotama iz svijeta meteorologije, koji na moj tekst priprema Krešimir Biuk, poznati strip-crtač i moj kolega s HRT-a.
Hvala na razgovoru i sretan vam Svjetski meteorološki dan.
Razgovor vodila: Snježana Berak
