Oluja na Aconcagui i godinu dana kasnije

Ono što ovoj knjizi daje trajnu kvalitetu, i što na današnjeg čitatelja može jednako sugestivno djelovati, tim više ako mu je ovo prvi susret s planinarskom književnošću, jest Sekeljeva „estetika (osvajanja) planine“. Kao što piše u predgovoru, Sekelj sebe ustvari nije shvaćao alpinističkim borcem, osvajačem planinskih vrhova, nego vječnim prijateljem Planine, njezinim ljubavnim izabranikom koji se, uživajući poput sanjara, divi njezinoj prirodnoj ljepoti. Opisujući detaljno svoj boravak i iskustva u planini, ispreplićući praktične stvari i znanstvena objašnjenja, dokumentarnost i poeziju, Sekelj je u knjizi sugestivno provukao misao o odnosu čovjeka i planine, o smislu planinarstva, koja ima i svoju estetsku i etičku dimenziju.