Kozonoga

Priča o bijeloj vili nadahnuta je stvarnim životnim iskustvom. Mirjana Mrkela u njoj progovara o usamljenosti i osjećaju odbačenosti, čestim u životu ljudi koji se naizgled razlikuju od većine. Kao osoba koja je oslijepjela u odrasloj dobi, autorica lako suosjeća s osobama koje su iz bilo kojeg razloga odbačene ili marginalizirane u našem društvu. Svoju priču ispričala je kao bajku, oslanjajući se na neke elemente iz slavenske mitologije. Njezina junakinja, vila koja je zakoračivši u područje neke zle stare čarolije postala kozonoga, uzmiče od ljudi koji je ne prihvaćaju. Povlači se u planinski svijet bilja i životinja i tuguje. No mjesec i sunce tu su i za nju, kao i za sva druga bića. Mjesec je hrabri svojim sjajem, a sunce joj ulijeva snagu i smirenost. Bijela vila predstavlja sve one koji čeznu za razumijevanjem i prihvaćanjem.