Simptomi: Volite čitati nagrađivane autore? Zanimaju vas suvremeni irski pisci? Privlači vas štivo koje plijeni više atmosferom i jednom finom jezičnom čipkom nego nekom velikom radnjom?
Terapija: Onda je dobitnik Bookerove nagrade iz 2005., John Banville, nešto što ne biste smjeli propustiti.
More je ponajprije meditativno štivo o žaljenju i žudnji za utjehom, o varavosti i nepostojanosti prošlosti koju nosimo u sebi sa zabludom da je poznajemo, o mračnim porivima kojima smo se prepustili i tjeskobama koje u samotnosti ostaju neizrečene. Bez mnogo radnje, u zapletu koji kao da se sporo valja debelim morem, u svakom se dijelu teksta skrivaju i razotkrivaju prave male, naizgled svima znane, drame i maštarije djetinjstva, adolescencije i odraslog doba. Ali u tom složenom i nabijenom tkivu, zapravo ništa nije izravno rečeno, a ipak je sve rečeno – u čemu je Banville pravi majstor. Njegovi su slojevi poput geoloških: valja ih dugo istraživati, ne otkrivaju se neznalačkom oku, iziskuju strpljivost i erudiciju. Primjerice, u maniri srednjovjekovlja čak i imena protagonista i epizodista nose alegorijsku simboliku, ili pak parodiraju osobnost, ili nagovještavaju zbivanja.
