Simptomi: Rado biste malo zavirili u španjolsku književnost? Privlače vas romani u kojima se spajaju realizam i modernizam?
Terapija: Prosinac 1943. Madrid bruji životom. Neposredno nakon kraja Građanskog rata stanovništvo se još uvijek hrva s posljedicama: racionirana raspodjela hrane, slabo ili nikako plaćeni poslovi, zabrana slobode govora i život u strahu. U takvom gradu mračne i uznemirujuće atmosfere preživljavaju njegovi stanovnici – sitni krijumčari, tvornički radnici, konobari, homoseksualci, sušičavci, umjetnici, udovice, siromašne djevojke, svodnice… i čekaju da se dogodi nešto veliko.
Kavana doñe Rose i bar Celestina Ortiza mjesta su interakcije redovitih gostiju i onih koji slučajno navrate. Odande pripovjedač slijedi svoje likove po ulicama Madrida, kafićima, kinima, stanovima i prenoćištima i zahvaća samo kratke trenutke njihova života, kratke razgovore i radnje, prikazujući njihovu bijedu, ljubav i strast, glad, frustracije, ljubomoru, pohlepu i sitna zadovoljstva. U interakciji likova, koji su poput pčela u košnici, gradi se slika španjolskog društva.
U ovom inovativnom romanu strukturiranom poput niza na prvi pogled razbacanih i nepovezanih poglavlja, Cela je na maestralan način spojio tradiciju španjolskog realizma i modernizma. Vjeran dokument jednog vremena, ali i gorka egzistencijalna kronika, Košnica se i danas smatra najboljim španjolskim romanom iz razdoblja nakon Građanskog rata.
