Simptomi: Rado biste pročitali nešto što je stilski blisko Pismima iz mog mlina velikog francuskog pripovjedača Alphonsea Daudeta? Pažnju vam privlače knjige koje plijene ljepotom rečenice i melodijom teksta?
Terapija: Dućani cimetne boje, prva, autobiografska zbirka pripovijedaka poljskog pisca Brune Schulza, smatra se jednim od najvećih dometa poljske i europske proze između dva svjetska rata, pa i 20. stoljeća općenito.
U Dućanima cimetne boje, kako navodi sam autor, „pokušava se rekonstruirati povijest jedne obitelji, jedne kuće u provinciji – ne od njenih realnih elemenata, događaja, karaktera ili istinskih sudbina, već istražujući mitski sadržaj iznad njih, konačni smisao te povijesti“. U prvom planu te „knjige djetinjstva“, doma i grada, lik je oca, realno – trgovca suknom, no mitski – „herezijarha“ i „demijurga“ svijeta nastalog iz kiča. Schulzov svijet je groteska, no nimalo mračna, kafkijanska, već otvorena i vedra, kao što je vedar čin iluminacije koji se priziva s praga dječačke inicijacije u svijet spoznaje odraslih.
Bruno Schulz (1892 – 1942), poljski pisac židovskog podrijetla i profesor crtanja, sin skromnih trgovaca, skončao je svoje dane tako što ga je jedan nacist ustrijelio na ulici. Uspjeh Dućana cimetne boje, potvrdila je i druga Schulzova zbirka pripovijedaka , Sanatorij pod klepsidrom, s kojima je znatno utjecao na mnogobrojne svjetske pisce (spomenimo samo Danila Kiša), kao i na generaciju hrvatskih „borhesovaca“.
