Simptomi: Rado biste pročitali zbirku priča koja, između ostalog, na neobičan način govori o ljubavi? O neuspjesima da se ona realizira što dovodi do usamljenosti?
Terapija: Priče o usamljenicima u mnoštvu precizan je opis proze Mihajla Pantića, autora koji svojom elegantnom, virtuoznom prozom opipava ritam grada svjedočeći neposredno iskustvo njegovih stanovnika.
Junaci ovih priča usamljeni su ljudi, ljudi koji proživljavaju teške emocije: bivši, sadašnji, budući ljubavnici, žrtve odgoja, nagona i emocija. No ove priče nisu tu da bi se njihove aktere žalilo, slavilo ili osuđivalo. Baš zato. Suviše vremena za nevažne stvari zbirka je u kojoj, teškim emocijama unatoč, pulsira život i različitost njegovih lica.
Ljepota pripovijedanja lišenog praznog hoda i svijest da je težina bez humora nepodnošljiva, baš kao što je humor bez težine besmislen, postupci su koji ovu knjigu pretvaraju u jednu od onih kojima se doista vrijedi vraćati iznova i iznova.
