Simptomi: Rado biste pročitali lijepo i kvalitetno putopisno štivo? Nekako vam je promakao ovaj hrvatski klasik? Volite putovati i u zbilji i u mašti?
Terapija: Pa poslušajmo što o ovoj Peićevoj knjizi kaže Dubravko Jelčić. „Matko Peić, književnik i slikar, povjesničar umjetnosti i doktor književnih znanosti, pjesnik i putopisac, esejist i feljtonist, predavač i nadasve kozer, bio je i jest prije svega neumoran, nezaustavljivi putnik: s jednakom neutaživom strašću krstario je europskim i hrvatskim prostorima, uvijek s olovkom i ”Lipa”- blokom u ruci, u koji je unosio oštra zapažanja, spontane misli, duhovite opaske, odmah, čim su mu se javile, kao plod viđenoga i doživljenoga. Nastavljajući matoševsku tradiciju landranja, slijedeći i njegovu naviku da putuje, kad god može, matoševski, per pedes apostolorum, Peić je stvorio dosad najveći i književno najvredniji putopisni opus u hrvatskoj književnosti.
U okviru obilna Peićeva djela, koje se sastoji od likovnih i književnih eseja, studija i monografija, udžbeničkih priručnika i pjesama, taj zbroj sjajnih putopisnih minijatura i croquisa, iznimnim bogatstvom, obuhvatnošću i posebnošću, profilira svoga autora kao jedinstvenu i doslovce neponovljivu osobnost naše suvremene književnosti. Putujući Hrvatskom od Istre do Baranje, od Jadrana do Dunava, Peić je autentično, neponovljivim rukopisom, kao nitko prije njega, ”portretirao” sve hrvatske regije, jakim crtežima i jarkim bojama, koje se prelijevaju u tisuće nijansi što ih je moglo zapaziti samo slikarsko oko, a izraziti riječju samo pjesničko pero…“
