Simptomi: Dugo niste čitali poeziju? U potrazi ste za vrhunskim pjesnikom koji je uz to i iznimno duhovit? Pomalo ste umorni od proze?
Terapija: Crno na bijelom već se puna tri desetljeća redovito javljaju vrlo određeni znakovi i strogo ulančane cjeline stihova, pjesama i knjiga Luka Paljetka. Riječ je, eto, o pjesništvu koje je vrsnoćom i količinom odavno prevršilo mjeru nekog prosječnog poetskog opusa, nadmašilo potrebe potvrđivanja darovitosti, ispunilo opsege čitave male biblioteke ili nipošto skromnoga lirskoga univerzuma. Reklo bi se kako ovaj autor ekstatično slijedi diktat svoje mašte kako se, unatoč jasnoj organizaciji i zavidnoj disciplini izraza, prepušta pravom naviranju slika i slikova, kako ne oklijeva pred prazninom stranica niti se boji bjeline papira (koja, prema tvrdnji simbolista, štiti pjesmu od nasilja i zloporabe kakvih stihoklepaca).
Ipak, razgovor o Paljetku možemo i trebamo započeti s bjelinom, s bijelom bojom ishodišta i atributom čistoće, nevinosti ili djetinje – djevičanske izdvojenosti. Koliko god on pisao i napisao nikako nije izgubio zanos i začuđenost, dar otkrića i čar iskona, nije se udaljio od početka i izvora što ga smijemo poistovjetiti i s neispisanim listom papira.
