Arlo je – smrt. I u njegovoj je prirodi – uzimati. Emocije s kojima se susretao nikada nisu pripadale njemu; on ih je samo usputno proživljavao. Bio je tek svjedok tuđim sjećanjima, kradljivac posljednjeg daha i svih uspomena. Ali što ako jedne večeri dođe po dječaka i začuje riječi koje će ga natjerati da na sekundu zastane? Što ako se „nekoć davno” koje dopire iz kuta sobe zauvijek ušulja kroz njegove pukotine i osvijetli tisućljeća mraka? Što ako se smrt zaljubi u bajke? „Nekoć tamno” priča je o onom što se dogodi kada onaj koji je stvoren da bi uzimao prvi put poželi – dati. To je roman o boli, gubicima i vječnim odlascima. No ispod slojeva tuge skriva se priča o ljubavi; onoj koja nježno, ali uporno preobražava, liječi i spaja. I ta nas priča podsjeća da čak i u najdubljoj tami postoji tračak svjetla. Ako mu dozvolimo, možda promijeni – sve.
Poziv na sudjelovanje u istraživanju Narodne knjižnice “Petar Preradović”
13. listopada 2025.
