U petak, 27. svibnja u Studijskom odjelu Knjižnice održano je predstavljanje knjige Maše Grdešić Zamke pristojnosti : eseji o feminizmu i popularnoj kulturi.
Maša Grdešić diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu, gdje je 2010. doktorirala s temom o hrvatskim ženskim časopisima. Od 2004. zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Objavila je tri knjige: Cosmopolitika : kulturalni studiji, feminizam i ženski časopisi ; Uvod u naratologiju i Zamke pristojnosti : eseji o feminizmu i popularnoj kulturi.
Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta za znanstvena, umjetnička i stručna dostignuća u prethodnoj kalendarskoj godini dobila je 2021. doc.dr.sc. Maša Grdešić za knjigu Zamke pristojnosti : eseji o feminizmu i popularnoj kulturi.
U knjizi Maša Grdešić progovara uravnoteženo i nedogmatski prije svega kao strastvena čitateljica i gledateljica čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici.
Pop-kulturni dio ovdje se uglavnom odnosi na književnost i serije. Tako kao platforma za feminističku reakciju služe djela Sally Rooney, Marije Jurić Zagorke, Virginije Woolf, Elene Ferrante ili serije kao što su “Gilmoreice”, “Djevojke”, “Seks i grad”, “Obitelj Soprano”, “Downton Abbey”, “Momci s Madisona” i sapunice općenito.
Specifičnosti primijećene u ovim pop-kulturnim proizvodima, kao i u vlastitom i tuđem odnosu prema njima, autorica koristi za širenje prema općenitim feminističkim temama. Tako se, polazeći od uočenih detalja unutar popularne kulture, bavi položajem žena i muškaraca u književnosti, odnosom visoke, niske i srednje kulture, te rodnim i klasnim podjelama unutar nje. Kroz prizmu feminizma tumači postojanje “ženske književnosti”, “ženskih serija”, “ženskih časopisa” i “ženske publike” općenito.
“Pitanje pristojnosti dugo me zaokupljalo. Pokušavala sam analizirati svoje ponašanje u društvu s prijateljima, na poslu, pa čak i na feminističkom portalu koji sam uređivala i primijetila sam svoju sklonost tome da nešto prešutim, da pristanem na zahtjeve drugih, da uskočim i tamo gdje ne želim. Uskoro sam počela poriv za tim da izbjegnem konflikt i nikoga ne uvrijedim povezivati s ponašanjem drugih žena oko sebe te sam ga primjećivala svugdje, pa i u književnosti, umjetnosti i u teorijskim tekstovima. Ženina je društvena zadaća da se brine za sreću drugih, odgajane smo da budemo “dobre“ djevojke. No kad sam pokušavala vidjeti što bi značilo pobuniti se protiv te pristojnosti i pokušati zauzeti više mjesta za sebe, naišla sam na različite prepreke. Ženski otpor, naše “ne“, odbijanje da budemo savršene i svima stalno na usluzi u većini će se slučajeva interpretirati kao nepristojnost, razularenost i “neženstvenost“, a u najgorim slučajevima naići će na nasilnu reakciju onih koje smo odbile.“ No, to ne znači da ne trebamo biti “pristojni“ jedni prema drugima, “dapače, cijela je knjiga poziv na solidarnost i razumijevanje drugih i drukčijih. Međutim, muče me dvostruki standardi koji postoje oko društveno prihvatljivog ponašanja djevojčica i dječaka, žena i muškaraca. No puno više od toga da će netko misliti kako sam emocionalna, bijesna i nesretna feministkinja brine me to što u sebi ipak stalno osjećam te pounutrene patrijarhalne obrasce.“
Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti.
Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.
