PRAKTIČNE VJEŠTINE SU KLJUČNE ZA RAZVOJ SAMOPOUZDANJA I ODGOVORNOSTI
Jurica Korade, programski voditelj i starješina logorovanja bjelovarskih izviđača povodom Svjetskog dana vještina mladih podijelio je svoja razmišljanja o važnosti praktičnih vještina koje mladi stječu kroz izviđače, izazovima u radu te planovima za unapređenje izviđačkih programa.
Razgovoru su se pridružili i istraživači Eva Caktaš i Žarko Adamović i prenijeli svoja iskustva s izviđača.
U modernom obrazovanju često se ističe važnost teorijskog znanja. No, praktične vještine su jednako važne za cjelokupan razvoj pojedinca. Koje praktične vještine smatrate najvažnijima koje mladi stječu kroz izviđače i kako te vještine pomažu mladima u svakodnevnom životu?
Jurica Korade. Upravo je ovdje naglasak na riječi cjelokupno jer smatram da izviđači pružaju jedan cjelokupan obujam vještina koje su im potrebne za život. To je možda i najbitnije, osobni razvoj pojedinca i rad na samostalnosti i samodostatnosti. Mi upravo radimo na tome da oni sami postanu odgovorni za sebe. Znači, kad idemo na neku aktivnost, oni moraju biti prisutni dok se pakiraju stvari, moraju znati kako im stvari izgledaju, moraju znati što će ponijeti, a što neće. Kad dođemo na aktivnost nema mame, nema tate, oni su sa svojim kolegama, svojim vršnjacima i zajedno moraju obaviti aktivnost, dostići neki cilj. Osim toga, naglasak je i na osobnoj higijeni i čistoći i cjelokupnom zdravlju. Dakle, vani na otvorenom su. Uče vještine koje su im bitne, npr. vezanje čvorova za razvoj motorike ili rad s alatima. Oni u izviđačima već od petog razreda osnovne škole uče raditi sa sjekirama, pilama, noževima. Zajedno uče kako napraviti zaklon, dakle, uče vještine koje mogu biti primjenjive za jako puno toga. Sa starijima radimo na razvoju vještina koje im mogu pomoći, ne samo na fakultetu, nego jednog dana i na poslu.
Naši predvodnici razvijaju vještine vođenja, upravljanja ljudima, upravljanja vremenom, planiranja, logistike. Ako idu negdje na stazu, moraju se pobrinuti da im patrola ima dovoljno vode, što će jesti, kako će doći tamo, kako će se vratiti, koji je popis opreme. Sve ovo mogu primijeniti na bilo koji drugi projekt ili aktivnosti. Govorim to iz osobnog iskustva. Ja sam već u prvom srednje vodio patrolu. Na fakultetu sam isto bio u raznim udrugama i prvu godinu kad sam počeo raditi mogao sam bez problema organizirati maturalno putovanje za svoje učenike.
Unaprijed ih učimo da razmisle što im sve treba. Što se sve može dogoditi? Koji su mogući rizici? A onda imamo i najstarije. To bi bili naši Brđani koji su nam sad mlađi Brđani. Oni su sad na fakultetu i uz moju pomoć organiziraju logorovanje u Rovinju. Napravili su program, raspisali sve uz svoje obaveze u drugim gradovima u kojima studiraju, opet su našli vremena i za našu udrugu.
Zamolila sam mlade istraživače Evu Caktaš i Žarka Adamovića da mi pojasne vještine koje polažu, a oni su se samo nadovezivali jedan na drugoga ne krijući zadovoljstvo stečenim iskustvom. Usput su iskoristili priliku i pozvali svoje vršnjake da im se od jeseni pridruže na izviđačima.
Svjesni smo toga da rad s mladim ljudima donosi i određene izazove, pogotovo kada je u pitanju digitalno doba u kojem živimo. Koji su izazovi s kojima se suočavate u radu s mladima i na koji način ih rješavate?
Jurica Korade. Jedan od najvećih problema nam je upravo to što djeca imaju i druge aktivnosti zbog usklađivanja vremena za sastanke. Drugi problem nam je manjak prostora. A treći je manjak voditelja. U izviđačima vrijedi pravilo da stariji podučavaju mlađe. Dakle, srednjoškolci će podučavati osnovnoškolce, članovi koji studiraju će podučavati članove koji su srednja škola. S obzirom da smo mi relativno mali grad, većina naših članova kad završi srednju školu, ode na fakultete i onda ih najčešće gubimo. Što se tiče digitalnog doba, mislim da imamo malo iskrivljenu sliku mladih da oni žele cijelo vrijeme biti zalijepljeni na ekrane. No, to je čisto zbog toga što im nije ponuđeno ništa drugo. Vremena su se promijenila. Nije to kao nekad, izađeš ujutro na ulicu, vratiš se za ručak, večeru i to je to što si doma. Zato mislim da su važne upravo ovakve aktivnosti, ne samo izviđači, nego i sve druge udruge koje se bave s djecom i mladima. Evo npr. na logorovanju će djeca imati mobitele samo između 14 i 15 sati, dok je strogi odmor. Ali u 90% slučajeva oni nazovu mamu ili tatu, razgovaraju 10 ili 15 minuta, vrate mobitel i kažu idemo dalje. Treba im se ponuditi alternativa da mogu biti sa svojim kolegama i prijateljima, steći društvene i socijalne vještine i interakcije.
S obzirom da obilježavamo Svjetski dan vještina mladih prilika je da razmislimo o budućnosti. Kako unaprijediti postojeće programe za mlade? Koji su planovi izviđača u predstojećem razdoblju?
Jurica Korade. Za početak želimo u našem gradu osvijestiti djelovanje udruge. Prijavit ćemo se za jednu nacionalnu aktivnost, što znači da bi u Bjelovar došlo nekih 200, 300 izviđača. A plan nam je i kroz koju godinu možda čak napraviti i zborovanje što je najveća godišnja aktivnost Saveza izviđača Hrvatske. Nedavno smo bili u Karlovcu gdje je bilo preko 1000 izviđača.
Za jesen planiramo aktivnost koja će biti za svu djecu Grada Bjelovara. Imamo prostor u Kapeli u kojem ćemo organizirati pokazni bivak. Sve će biti u potpunosti besplatno, a djeca će moći vidjeti što se radi u izviđačima. Naši članovi će biti tamo cijeli vikend, prespavat će u šatorima, dok će zainteresirana djeca doći ujutro i ostati do navečer. Svi koji će biti zainteresirani moći će se učlaniti u udrugu. Što se tiče članarine, ona iznosi godišnje 40 eura.
Što se tiče redovnih aktivnosti, svake godine analiziramo što smo dobro napravili, a što nismo. Trenutno školujemo mlađe voditelje i pripremamo ih za vođenje aktivnosti.
Prostor nam je veliki problem jer smo smješteni u potkrovlju koje je razvedeno u više manjih prostorija pa nemamo centralni prostor za aktivnosti. U isto vrijeme nam je gotovo sva oprema u podrumu zgrade. Problem je i parking. Uglavnom, nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti imati adekvatan prostor za rad.
Kad razmišljamo o volontiranju, ono je važan aspekt našeg osobnog razvoja i itekako doprinosi društvu i empatiji kod mladih. Imaju li izviđači iskustva s volontiranjem?
Jurica Korade. Apsolutno. U udruzi smo svi volonteri i svi potpisujemo volonterske ugovore. Godišnje imamo odrađenih stotine i stotine sati bez ikakve financijske i materijalne koristi. Također, mlađi članovi kad postanu punoljetni potpisuju volonterske ugovore, ali njihovi volonterski ugovori su ograničeni samo na period dok se provodi aktivnost.
Motivacija i angažman voditelja ključni su za razvoj i provedbu bilo kojeg programa. Što vas osobno motivira?
Jurica Korade. Izviđači su u Bjelovaru počeli s radom 2003. godine. Već sljedeće godine je službeno oformljena udruga. Ja sam tada bio sedmi razred i od onda najljepše uspomene koje imam su uvijek bile sa izviđača. Znači, netko je vodio mene. Netko je meni organizirao aktivnosti. Netko je mene naučio kako se digne šator, zapali vatra, sveže osnovni čvor. To je nešto što mene pokreće. Djeca danas nemaju puno mogućnosti. Dosta su zatvoreni, nemaju se mogućnosti družiti, imati aktivnosti koje im razvijaju samopouzdanje. Mislim da im puno znači kad odu na logorovanje na deset dana. Funkcioniraju unutar male radne skupine sa svojim predvodnikom koji im je mama, tata, baka, djed. Kad se vraćamo s aktivnosti, oni već pitaju, kad idemo opet? Znači, to je onda to. Onda znamo da smo odradili dobar posao. To je ono što nas veseli, vidjeti da su sretni i puni samopouzdanja i da se razvijaju u mlade osobe koje su od nekakvog uplašenog klinca postali osobe koje bez problema postroje njih desetero. Mislim da dobivaju jako puno, a onda to pokreće i nas.
Uz sve obaveze imate li vremena za čitanje i postoji li literatura o izviđaštvu koju bi mogli preporučiti?
Jurica Korade. Postoji. Ne samo o izviđaštvu, nego općenito, o pokretima mladih. U principu su to teme koje se bave mladima i grupnim radom. Sam osnivač izviđača Robert Baden Powell je napisao nekoliko knjiga koje su, iako napisane prije više od 100 godina, primjenjive i danas.
Mlađim čitateljima će biti zanimljivi pustolovni romani iz kojih i mi sami tražimo inspiraciju za aktivnosti.
Razgovor vodila: Neda Adamović
