Sveobuhvatan pristup zdravstvenoj zaštiti zahtijeva osiguranje pristupa zdravstvenim uslugama za sve građane, bez obzira na socijalno-ekonomske faktore i druge prepreke. Kako biste ocijenili trenutno stanje pristupa zdravstvenim uslugama u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, te koje su ključne inicijative za osiguranje prava svih građana na zdravlje?

Vedran Šćuric: Pozabavimo se za početak osnovnim terminima i značenjima. Sveobuhvatnost, dostupnost i pristupačnost su važne vrijednosti na kojima počiva zdravstveni sustav u Hrvatskoj. Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite znači da cjelokupno stanovništvo treba biti pokriveno zdravstvenom zaštitom. Dostupnost podrazumijeva mrežu zdravstvenih ustanova koje svojim brojem i teritorijalnim rasporedom omogućuju stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite. Pristupačnost označava da je zdravstveni sustav financijski, transportno, arhitektonski, vremenski i kulturološki „dostupan“ stanovnicama. Primarna zdravstvena zaštita je razina prvog kontakta pacijenta sa zdravstvenim sustavom i osim već navedenih vrijednosti, temelji se i na cjelovitom pristupu. Ona obuhvaća djelatnost obiteljske medicine, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, hitne medicine, dentalne zaštite i nekolicine ostalih. Kada žena kaže da ima „svog ginekologa“ to je u biti ginekolog koji radi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, u zdravstvenoj zaštiti žena. Kada roditelji kažu da im dijete „ima pedijatra“ to se odnosi na pedijatra koji radi na primarnoj razini zdravstvene zaštite (predškolske djece). Sekundarna razina zdravstvene zaštite odnosi se na specijalizirani pristup pacijentu (za razliku od cjelovitog na primarnoj razini), a odvija se u bolnicama, poliklinikama ili lječilištima. Obiteljski liječnici ne postoje na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite, za razliku od ginekologa i pedijatra koji osim na primarnoj razini (u tzv. „dječjim dispanzerima“) mogu raditi i na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite (u bolnici). 

U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, kao općenito i u Hrvatskoj, stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je kompleksno. Po podacima HZZO iz ožujka ove godine, od 67 ugovorenih timova obiteljske medicine na području naše županije, njih 13 nema liječnika. Mnogi obiteljski liječnici u Bjelovaru se žale na veliki broj pacijenata za koje moraju skrbiti (2000 – 2500 pacijenata po jednom liječniku) te nemogućnost da nađu zamjenu za godišnje odmore. 

Stanje s pedijatrima i ginekolozima na primarnoj razini je kritično. Naime, od osam ugovorenih pedijatrijskih ambulanti za zaštitu predškolske djece u BBŽ njih dvije nemaju pedijatra. To je jedna od pet takvih ambulanti u Bjelovaru i jedina u Čazmi. Te ambulante popunjavaju pedijatri koji rade na zamjeni, a kako ih općenito nema dovoljno to znači da ti pedijatri rade prekovremeno da bi osigurali sveobuhvatnu i dostupnu zdravstvenu skrb djece u tim sredinama. Tri od šest primarnih pedijatara je u dobi preko šezdeset godina, što ozbiljno ugrožava primarnu i sekundarnu pedijatriju sada i u narednim godinama kada bi ti pedijatri trebali ići u mirovinu. Od šest ginekoloških ambulanti u BBŽ, njih dvije nemaju stalnog ginekologa. To su jedine takve ambulante u Grubišnom polju i Daruvaru. Dva od četiri primarna ginekologa su u dobi iznad 60 godina.

Zaseban problem je geografija županije i teritorijalna raspoređenost. Trećina stanovništva županije živi u gradu Bjelovaru u kojem je smještena opća bolnica. Sam Bjelovar je ekcentrično smješten na sjeverozapadu županije. To znači da je to područje bolje osigurano sekundarnom zdravstvenom zaštitom nego jugoistok županije. Stanovnicama Daruvara najbliža je bolnica na 20 km udaljenosti u Pakracu, koji je u drugoj županiji. Virovitička opća bolnica je na 45 km u trećoj županiji, a bjelovarska tek na 55 km u istoj županiji. Kad se na to nadoda činjenica da je međugradski promet slabo razvijen kako navodi u svojoj analizi „Plan razvoja BBŽ 2022 – 2027“ vidimo da je prometna dostupnost sekundarne zdravstvene zaštite u našoj županiji nejednaka.

Razina obrazovanosti populacije također utječe na kvalitetu pružene zdravstvene zaštite. Viša razina obrazovanja pacijenta osigurava da će pacijenti bolje razumjeti upute liječnika, da će ih bolje provoditi i da će bolje znati iskoristiti mogućnost koje im se pružaju u sklopu zdravstvene zaštite. Nažalost, razina obrazovanosti u BBŽ je niža u usporedbi s državnim prosjekom. Otprilike svaki treći stanovnik ima samo osnovnoškolsko obrazovanje ili manje od toga. Većina tog stanovništva je starije životne dobi koji nisu pohađali srednjoškolsko obrazovanje zbog lošeg imovinskog stanja i nekadašnjeg seoskog načina života. 

Nemoć koja dolazi sa starijom životnom dobi, niža razina obrazovanosti i loša prometna povezanost u županiji čini stariju populaciji u ruralnim krajevima posebno ranjivom skupinom. Nedostatak liječnika u ključnim djelatnostima primarne zdravstvene zaštite uzrokuje dodatno radno opterećenje sekundarne (bolničke) zdravstvene zaštite.

Iz svega ovoga vidljivo je da su problemi sistemski i da zahtijevaju sistemski pristup. Hvale vrijedna inicijativa je županijski program subvencioniranja potreba stanovanja i stručnog usavršavanja liječnika i medicinskog osoblja koji žive i rade na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Time se osigurava da broj medicinskog osoblja u županiji ostaje stalan ili raste što za posljedicu ima osiguravanje prava građana na zdravlje. No, to je daleko od dovoljnog. Županija je član mreže „Zdravi gradovi i zdrave županije“.

Ono što smatram važnim za poboljšanje stanja je sljedeće: bolja prometna povezanost u cijeloj županiji, osnaživanje primarne zdravstvene zaštite te zdravstveni odgoj kao predmet u osnovnim školama.