Oni koje nitko ne posjećuje

Dvadesetjednogodišnja Justine i njezin bratić Jules od djetinjstva žive s bakom i djedom u Millyju, selu u Burgundiji. Justine je njegovateljica u domu za starije osobe Hortenzije. Voli glazbu i društvo starijih – glazba je vraća u sjećanja na roditelje koje je izgubila kao djevojčica, a starci joj svojim pričama otkrivaju neke sasvim nove, nepoznate svjetove. Osobito joj je draga Hélene, starica na pragu stote, nekoć krojačica. Na kraju svog dugog i odvažnog života Hélene joj povjerava priču o svojoj velikoj ljubavi, naprasno prekinutoj u Drugom svjetskom ratu, ali preživjeloj zahvaljujući iskri nade. Justine si daje zadatak: sačuvat će njezine uspomene i ljubav od zaborava. U plavu bilježnicu zapisuje svaku Héleneinu riječ, pretačući njezinu životnu priču u roman. Kako se stranice ispunjavaju prošlošću, tako Justine počinje drugačije gledati na sadašnjost. No, o sebi i dalje zna vrlo malo – njezini baka i djed kao da su se zavjetovali na šutnju o prošlosti i strašnoj nesreći u kojoj su izgubili svoja dva sina. Justine je već odustala od potrage za odgovorima – nije važno ako nikad i ne sazna što se zapravo dogodilo njezinim roditeljima. Ipak, Héleneina životna priča baca novo svjetlo na živote njih obiju, i Justine se polako počinje suočavati s tajnama iz obiteljske prošlosti…