Simptomi: Rado biste pročitali kombinaciju putopisnog i duhovnog štiva? Zanimaju vas hodočasničke priče? Gledali ste film Put s Martinom Sheenom?
Terapija: Mara je na samome početku knjige navela razloge zašto je ne čitati, a ja ću napisati zašto je taj jedan put nisam poslušao. Kada Mara Doljak govori, pametno je naćuliti uši, ili u ovome slučaju okretati stranice. Ako je ona mogla prohodati 780 kilometara, kako sam mogao odoljeti potrebi da je pratim dok s baterijskom svjetiljkom obasjava mračnu strmu stazu, dok se probija kroz kišu bez mogućnosti zaklona ili po jesenjem suncu gleda preko kilometara i kilometara fascinantnih krajolika koje će ( u svojoj šezdesetoj godini života) proći pješice? Kako se ne prepustiti njezinu unutarnjem putovanju koje je u najmanju ruku jednako zanimljivo kao vanjsko? Iz stranice u stranicu otkrivao sam male i velike životne mudrosti nenametljivo posađene u knjigu kao grožđe pokraj puta i brstio s velikim zadovoljstvom. S Marom sam ušetao u Santiago, proširenih vidika, nekako mudriji i širi. I to bez žuljeva.
Franjo Janeš, književnik
