Simptomi: Volite čitati pripovijetke? Ova kraća forma vam je draža od romana koji vam ponekad djeluju pomalo razvučeno? Zanimaju vas različiti, a opet na neki način slični književni svjetovi životnih gubitnika koji u stalnoj utrci sa životom uglavnom izvuku deblji kraj? A sve iz pera našeg renomiranog autora i smješteno u Hrvatsku na prijelazu stoljeća?
Terapija: Juričina knjiga spada među one koje ćete lako pročitati ali teško zaboraviti, a naslovna pripovijetka može ući u bilo koju antologiju domaće novelistike. Ako već nisu odavno napustili Dalmaciju samo da bi otkrili kako ona nije neophodno napustila njih, Pavičićevi junaci kao da žive u stalnom stanju suspenzije uz osjećaj da ih je život okrutno pretekao i izigrao. Melankolija i tuga koje s ovih stranica povremeno prodiru intenzivne su i obuzimaju čitatelja jednim osobitim viđenjem života i smrti i velikim osjećajem prolaznosti kakav često pronalazimo kod žitelja tih kamenih predjela na jugu, protagonista života koji se neprimjetno odvija u pozadini turističkih stjecišta i tog razigranog i slatkog ljetnog spektakla od kojeg do naših junaka dopire tek tihi žamor turista, pljuskanje vode, vesela glazba i neprestane salve smijeha. Smijeha koji njima kao da ne pripada. Skučena a prelijepa, omrznuta a opet voljena, Dalmacija je na stranicama ove knjige podignuta na razinu čistog Usuda. Upravo poput bespregledne a prelijepe, omrznute a opet voljene Nebraske s legendarnog albuma Brucea Springsteena. Čista južnjačka gotika. Ali, na mediteranski način.
