Simptomi: Volite humor u književnosti? Zanimaju vas autori koji su već pomalo zaboravljeni?
Terapija: Ruski pisac Mihail Mihajlovič Zoščenko (1895 – 1958) bio je još prije 2. svjetskog rata u nas vrlo popularan, o čemu svjedoče i dvije objavljene knjige: Uspomene o Mišelu Sinjaginu (1931) i Humoreske (1933). Ovu je potonju preveo Iso Velikanović, a izašla je u Andrićevoj ”Zabavnoj biblioteci” i mnogo kasnije postala kultna knjiga među našim ljubiteljima humora i satire. Zoščenko je ipak najveću popularnost uživao u svojoj domovini sve dok ga 1946. godine diktator sovjetske kulture Ždanov nije javno optužio da piše ” prazne, besadržajne i trivijalne stvari” i da ”propovijeda trulu bezidejnost, trivijalnost i apolitičnost”. Tek je u novije vrijeme Zoščenku priznato njegovo pravo mjesto u povijesti ruske književnosti. Knjiga Koliko čovjeku treba predstavlja nov izbor Zoščenkovih skazova – priča u kojima se fiktivni pripovjedač služi narodskim jezikom – u novom prijevodu Irene Lukšić.
