Simptomi: Znate li da se 11. studenog obilježava stotinu godina od završetka Prvog svjetskog rata? U skladu s tim biste rado pročitali neko kvalitetno antiratno štivo?
Terapija: „Nije imao noge nije imao ni ruke ni oči ni uši ni nos ni usta ni jezik. Gospode kakav san… Ali to nije bio san… Jer bio je živ… O ne… Ne može tako živjeti jer bi sigurno poludio. A ne može ni umrijeti jer se ne može ubiti… na čitavoj kugli zemaljskoj on je najbliže mrtvima. On je mrtvac čiji mozak još uvijek misli… Mogao je svim tim brbljavim i krvoločnim kurvinim sinovima reći… slušajte koliko znam na ovome svijetu ne postoji ništa zbog čega vrijedi umrijeti a znam jer sam mrtav… Ako vam pričaju o umiranju za principe koji su veći od života slobodno im recite slušaj ti si najobičniji lažov … Uostalom, koliko je generala poginulo u ratu? Da čujem koliko je tih kurvinih sinova poginulo u ratu?… Ne postoji ništa veće od života. Nema ničeg uzvišenog u umiranju. Što je tu uzvišeno kad ležiš pod zemljom i truneš? Kako može biti uzvišeno nikada više ne vidjeti sunce? Što je tu uzvišeno kad ti granata raznese noge i ruke?… Gdje vidiš uzvišenost kad si i slijep i gluh i nijem?… Kad jednom umreš onda je kraj. Sve je svršeno… Kad umreš onda si mrtav prijatelju i pitaš se za što si to umro…“ – Nedvosmislena je to i radikalna osuda rata i svakog nasilja koje kroz reminiscencije doživljenih strahota izgovara protagonist romana, gotovo do neshvatljivih razmjera ranjen, unakažen i onesposobljen.
Knjiga Johnny je krenuo u rat (1939) bila je važna underground literatura koja je izvršila snažan utjecaj na sljedbenike beat i hipi pokreta, ali i na cijelu poratnu generaciju. Nažalost, s obzirom da se ratovi vode tisućljećima, i vjerojatno neće skoro prestati, beskompromisna antiratna poruka ove zastrašujuće priče, prema svemu sudeći, još će dugo biti aktualna.
