Simptomi: Baš vas je dohvatio nekakav crnjak pa tražite prikladnu literaturu? Zanima vas književničko viđenje suvremene hrvatske zbilje? Kako (pre)živjeti otuđenost današnjeg svijeta? Osjećamo li se ponekad doista toliko loše kako nam se čini da gore i ne može? Možemo li se uopće nekako spasiti u društvu kojem je žudnja za što većim profitom jedan od glavnih pokretača i obrazaca ponašanja? A gdje je još ljubav u svemu tome?
Terapija: O ovim i mnogim drugim pitanjima piše Milko Valent u ovome svom romanu, pa ako vas zanimaju ovakve teme nema razloga da za njime i ne posegnete. Roman PlayStation, dušo nije samo zanimljivi „egzistencijalistički“ roman o stanju suvremene urbane hrvatske obitelji, to je ujedno i uznemirujući roman o poslijeratnom „stanju duše“, ( Robert otvoreno priznaje da je uživao u ratu kao najvažnijem događaju vlastita života) te o ekološkim prijeporima našega vremena (tankeri i balastne vode u Jadranu, opstanak bjeloglavog supa, spalionice smeća itd.). Također, to je i roman o sve većoj konzumerističkoj praznini koja devastira modernog čovjeka. Milko Valent, prozaist, pjesnik, esejist, teoretičar, dramatičar, kritičar i polemičar, potvrđuje se i u ovom romanu kao autor koji nemirno i tragalački svojim djelom obogaćuje hrvatsku književnost ne zazirući da svojevrsnim optimizmom, protkanim blagom ironijom i katkada urnebesnim humorom, mjestimice crnim, omogući prostor nade u novi početak čak i onim „likovima“ koji po tragičnoj prirodi vlastite priče jedva da je i mogu imati. Zbog svega spomenutog čitateljima ovoga romana osiguran je i užitak čitanja i intrigantan uvid u uzbudljivu suvremenu hrvatsku zbilju.
