KAKO SE U HRVATSKOJ ČUVAJU PTICE SELICE?
Povodom Svjetskog dana ptica selica koji se obilježava dva puta godišnje – druge subote u svibnju i druge subote u listopadu razgovarali smo s predstavnicima udruge BIOM, Boleslawom Slocinskim i Svenom Kapeljom te s Darkom Podravcem, inženjerom elektrotehnike, fotografom i zaljubljenikom u prirodu. Svjetski dan ptica selica globalna je inicijativa usmjerena na podizanje svijesti o potrebi zaštite ptica selica i njihovih staništa. Naši sugovornici podijelili su svoja zapažanja i iskustva, nudeći uvid u izazove i napore koji se ulažu u očuvanje ovih važnih članova naših ekosustava.
Trenutno stanje ptica selica
Kada promatramo stanje ptica selica u Hrvatskoj, važno je sagledati njihovu prisutnost unutar naših ekosustava. Imate li uvid u trenutno stanje ptica selica u Hrvatskoj? Koje vrste su posebno ugrožene?
BIOM: Hrvatska se nalazi na srednjoeuropskom preletničkom putu kojim ptice prolaze od sjeverne i centralne Europe prema Africi u jesen i u drugom smjeru u proljeće. Posebno se izdvaja Jadranski preletnički put, koji je dio srednjoeuropskog preletničkog puta. Zahvaljujući dugogodišnjem praćenju migracija ptica u ornitološkoj stanici Rovozna u Parku prirode Učka, dugogodišnjih terenskih istraživanja i opservacija sve razvijenije zajednice promatrača ptica imamo pozitivne i negativne uvide. Pozitivno je što Hrvatska ima veliku raznolikost ptica selica. Imamo neka mjesta kao što su delta Neretve, otok Pag ili Ravni kotari koja su jako bitna odmarališta i zimovališta za ptice selice. Nažalost, u našim ornitološkim postajama, ali i kod kolega vani, bilježi se sve manje ptica. Kad se pogledaju podaci o pticama selicama kroz godine, jasno se vidi kriza bioraznolikosti. Najugroženije su one vrste ptica koje su usko vezane uz neku stanišnu nišu, npr. ptice koje se hrane na pješčanim lagunama. Potpuna uzurpacija plaža od strane ljudi ostavlja ovim pticama vrlo malo mjesta. Ugrožene su isto one ptice na koje utječe kombinacija gubitka staništa, intenzivnog korištenja kemikalija u poljoprivredi i direktnog uništavanja od strane ljudi u krivolovu (prepelica, patka njorka, glavata patka), zatim kroz trovanje (od čega stradavaju strvinari) ili uništavanje gnijezda (gačac).
Prijetnje pticama selicama
Razumijevanje specifičnih prijetnji koje ptice selice doživljavaju unutar hrvatskih ekosustava ključno je za razvoj učinkovitih strategija za njihovu zaštitu. Koje su to opasnosti koje ptice selice susreću u Hrvatskoj, uključujući njihova staništa tijekom migracije?
BIOM: Poznato je osam glavnih prijetnji za ptice: (1) gubitak i degradacija staništa, (2) klimatske promjene, (3) pojava invazivnih stranih vrsta, (4) kolizija sa staklom i infrastrukturom, (5) elektrokucija na srednjenaponskim stupovima, (6) kemizacija poljoprivrede, (7) trovanje divljih životinja, te (8) ilegalno ubijanje i hvatanje ptica.
Gospodine Podravec, ljubitelj ste prirode i fotograf, možete li podijeliti s nama neko osobno iskustvo ili trenutak koji vas je posebno inspirirao ili ostavio snažan dojam o važnosti zaštite prirode i ptica selica?
Darko Podravec: Nakon nekoliko mjeseci istraživanja fotografskih tehnika i ptica u prirodi bez prevelikih očekivanja sustigla me zapanjenost vezana za činjenicu koliko prirodu uopće ne poznajem. I ta zapanjenost nije prestajala mjesecima i mjesecima jer mi je priroda doslovno svakim izlaskom otkrivala nekoliko „novih“ vrsta ptica različitih oblika, veličina i boja, različitog načina ponašanja, različitih tehnika lova, te ponekad vrlo neobičnog glasanja. S vremenom sam spoznao da su različite skupine ptica evolucijski uklopljene u različite tipove staništa poput livada, šuma, rijeka, močvara, planina, poljoprivrednih mozaika, kao da se ispred mene otvarao cijeli niz paralelnih svjetova za koje nisam znao da postoje. U isto vrijeme jedan svijet se pred mojim očima polagano gasio. Stotine hektara ribnjaka u Narti dugi niz godina bilo je napušteno i postepeno se isušivalo, što je u konačnici rezultiralo do potpunog raspada cijelog močvarnog ekosustava, od njegovog temelja do vrha, što se loše odrazilo i na lokalno stanovništvo koje je desetljećima o njemu gospodarski i ekonomski ovisilo, ali i profitiralo. Naprosto nedopustiv razvoj događaja, koji je srećom nedavno dobio sretan završetak obnovom cijelog područja u prvobitno stanje. Živimo u vremenima kada tehnološki napredak i jednosmjerno orijentirano vodstvo iznenađujuće lako može odnose u prirodi katastrofalno poremetiti, o čemu već sada svjedoči vrlo duga i sve duža lista ugroženih vrsta ptica, kukaca, vodozemaca, gmazova, riba, ali i biljaka. Treba poduzimati mjere da i čovjek ne završi na toj listi.
Zaštita ptica selica kroz projekte
Vaša aktivnost u volonterskim akcijama popularizacije prirode svjedoči o vašem dubokom angažmanu u očuvanju prirode. Koji su to projekti ili akcije na kojima ste sudjelovali, a smatrate ih posebno značajnima za zaštitu ptica selica i njihovih staništa?
Darko Podravec: Popis aktivnosti u kojima sam kao terenski istraživač za znanstvenike sakupljao osnovne informacije s terena je dosta raznolik i svaki od njih ima specifične ciljeve. Osnovni je zadatak ustanoviti brojnost i rasprostranjenost određenih vrsta u odnosu na prethodna razdoblja kako bi se odredili trendovi koji mogu ukazati na neke probleme, ali i na njihova rješenja. Jedan od prvih projekata u kojima sam sudjelovao ponovo započinje ovog ljeta i završava do kraja idućeg ljeta, čak i vi možete sudjelovati. To je međunarodni cenzus bijele rode. Bijela roda je ptica močvarica u bliskom odnosu s ljudima i vrlo je pristupačna za uočavanje i promatranje, te donošenje generalnog zaključka postoje li problemi na području gniježđenja ili na seobenim putevima dugačkima oko 15000 (petnaest tisuća) kilometara. Cilj projekta je obilazak baš svih naselja, sela i gradova radi pronalaska gnijezda svih bijelih roda u pojedinoj državi i njihovog bilježenja na karti. Od oko 1100 gnijezda u Hrvatskoj u Bjelovarsko-Bilogorskoj županiji ih se nalazi oko 240. U tome sudjeluju i županijske javne ustanove nadležne za zaštitu prirode, koje iduće godine imaju primarni zadatak u bilježenju podataka o njima za potrebe statističke analize. Usporedbom s podacima sakupljanima svakih deset godina, određuju se trendovi – brojnost bijele rode, uspješnosti gniježđenja, brojnosti mladih ptica te utjecaji građevinskih zahvata ili promjena u poljoprivrednim praksama ili klimatskih promjena. Ako problemi postoje za bijelu rodu, onda postoje i za mnoge druge slične vrste s kojima dijele i stanište i seobene puteve.
Pored toga sudjelujem u siječanjskim međunarodnim zimskim prebrojavanjima močvarica koji na sličan način obraća pažnju na mnoge ptice krajnjeg sjevera Europe koje zimi migriraju na odmrznute obale naših rijeka, jezera, ribnjaka i mora. Ove godine u Hrvatskoj je na 311 lokacija sudjelovalo 133 volontera koji su zabilježili 151 ptičju vrstu, odnosno 104053 ptica. Moguće je sudjelovati u Europskom promatranju ptica koji se održava prvog vikenda svakog listopada, kada su ptice cijelog kontinenta u migraciji u toplije krajeve. To deseci tisuća ljubitelja ptica koriste kao svojevrsno natjecanje u broju opaženih vrsta čime se kroz medije popularizira promatranje ptica i svijest o potrebi za njihovom zaštitom. Iznimno sam u siječnju 2021. godine imao priliku sudjelovati u zimskom prebrojavanje crvenih lunja na njihovim noćilištima u sklopu projekta LIFE EUROKITE, naprosto iz razloga što su jednu od tih ugroženih ptica znanstvenici opremili GPS uređajem, pa je promatranjem trebalo provjeriti njeno zdravstveno stanje i okruženje. Bila je odlično i u društvu još jedne crvene lunje! Sudjelovao sam u još nekoliko monitoringa, neki se rade po danu, neki po noći, ali oni obuhvaćaju sve vrste ptica, dakle i ptice stanarice.
Udruge igraju ključnu ulogu u provođenju projekata i inicijativa usmjerenih prema zaštiti ptica selica. Možete li nam predstaviti neke projekte i inicijative udruge Biom koji su posebno usmjereni na zaštitu ptica selica u Hrvatskoj?
BIOM: Najbolji primjer našeg projekta koji se bavi zaštitom ptica selica je projekt Adriatic Flyway – Jadranski preletnički put. U Hrvatskoj ga provode Udruga Biom iz Zagreba i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka. U sklopu projekta fokusiramo se na različite strategije kako bismo osigurali stvarnu zaštitu ptica selica. Kroz strategiju izgradnje znanja provodimo aktivnosti praćenja prijetnji na terenu, te socio-ekonomska istraživanja percepcija i motivacija krivolova. Naš zagovarački tim radi na zagovaranju boljih praksi, zakonodavstva i efektivnog provođenja zakona po pitanju zaštite ptica i njihovih staništa na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, državnoj i međunarodnoj. Aktivni smo naročito u razvoju zajednice promatrača ptica. Organiziramo javna promatranja ptica, radionice za djecu i odrasle, te specijalizirane edukacije za prepoznavanje vrsta. Vjerujemo da izgradnjom jake zajednice promatrača ptica gradimo veću zainteresiranost društva za očuvanje prirode.
Suradnja s lokalnim zajednicama
Suradnja s lokalnim zajednicama važna je za uspješnu zaštitu ptica selica i njihovih staništa. Surađujete li kao udruga s lokalnim zajednicama diljem Hrvatske kako bi se promovirala svijest o očuvanju ptica selica i poduzeli konkretni koraci za njihovu zaštitu?
BIOM: Vjerujemo da motivirane lokalne zajednice imaju najveću moć po pitanju zaštite ptica i njihovih staništa. Surađujemo s lokalnim zajednicama u delti Neretve, na Kvarnerskim otocima, kod Vranskog jezera i na mnogim drugim mjestima. Razvijamo mrežu volontera za praćenje krivolova na ptice, čime ciljamo ojačati lokalne zajednice u suprotstavljanju ilegalnom ubijanju migratornih ptica. Na Kvarneru, u sklopu projekta LIFE SUPport, surađujemo s lovcima, stočarima i turističkim sektorom radi poboljšanja uvjeta za gniježđenje bjeloglavih supova.
Zapažanja o populaciji ptica selica
Kao član Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode te udruge BIOM, imate bogato iskustvo u monitoringu ptica i aktivnostima zaštite prirode. Možete li nam iznijeti neka zapažanja ili trendove koje ste primijetili kroz svoj rad u pogledu populacije ptica selica u našoj županiji?
Darko Podravec: Postoje usponi i padovi. Općenito, pa tako i u našoj županiji, najugroženija staništa su ona močvarna koja su nekada postojala uz nekadašnje vijugave rijeke Česmu i Ilovu. Danas one nisu vijugave, kao niti njihove nizinske pritoke, danas gotovo da nema živih ljudi koji se sjećaju kako izgleda rijeka u prirodnom vodotoku. Njihova regulacija posljedica je aktivnosti iz prošlog stoljeća i želje za poljoprivrednim zemljištima nastalih isušivanjem močvarnih terena. Srećom, na nekadašnjim močvarama naše županije danas se nalaze četiri velika ribogojilišta čije uprave sukladno zakonskim propisima toleriraju prisutnost divljih vrsta u njima. Ti ribnjaci vrlo su važni za usko specijalizirane ptice močvarice koje se samo na takvim lokacijama mogu prehraniti i preživjeti prilikom seobe na daleki sjever Europe i obrnutim smjerom u Afriku. Naravno, ljeti se u tršćacima pored raznih pataka i čaplji gnijezde i močvarne pjevice. Spomenutim propadanjem ribnjaka Narta imao sam priliku bilježiti smanjivanja jednog od najvećih gnjezdilišta sivih čaplji smještenog u šumi pored sela Berek. S 400 gnijezda bilo je to četvrto gnjezdilište po veličini u Hrvatskoj, na vrhovima grana svakog stabla bilo je od pet do deset gnijezda. Do potpunog nestanka ovog „Čapljograda“ uzrokovanog nestajanjem staništa za prehranjivanje trebalo je osam godina. S druge strane ribnjaci Sišćani i Blatnica su unatoč sve težoj borbi s klimatskim promjenama, sušama i s time povezanim vrlo velikim financijskim gubicima još uvijek u funkciji. Zahvaljujući tome, kao i održivom upravljanju resursima, prije dvije godine potvrđeni su kao nove lokacije za gniježđenje žličarki, čaplji danguba, žutih čaplji, gakova i sivih štijoka, pored niza od dvadesetak ranije poznatih ptica selica. Pored toga, obližnje stoljetne šume hrastova, i privatne i pod upravom Hrvatskih šuma, desetljećima su sigurno skrovište za skrovite crne rode. I za orlove štekavce, iako oni nisu ptice selice. Nadam se da će prošle godine odobren plan upravljanja nadležnoj javnoj ustanovi omogućiti organiziranja suradnje za još učinkovitije, sukladno propisima, održivo upravljanje šumama, ribnjacima i poljoprivredom.
Možete li navesti nekoliko konkretnih koraka koje svatko od nas može poduzeti kako bi pridonio zaštiti ptica selica i njihovih staništa?
Darko Podravec: Danas je na svijetu nikada veći broj ljudi i tolike osobne potrebe imaju za zadovoljiti da je teško pronaći mjesto i vrijeme na planetu na kojemu ne bilježimo negativan utjecaj na okoliš i prirodu. Promatrajući ptice selice, njihova borba za preživljavanjem traje cijelo vrijeme, kako u staništima tako i na migracijskim putevima. Pticama selicama nije lako i bez prisutnosti čovjeka, a s njim je kudikamo teže zbog isušivanja močvara za potrebe poljoprivrede, širenja pustinja uzrokovanog klimatskim promjenama, gradnjom dalekovoda bez opreme koja onemogućava strujne udare, neselektivnim masovnim uništavanjem kukaca pesticidima, uvozom kućnih ljubimaca koji su invazivne vrste koje zauzimaju ili mijenjaju staništa, raširenim krivolovom radi švercanja delikatesa u susjedne zemlje i tako dalje. Stoga čitateljima predlažem tri koraka:
- Samodisciplina. Ograničavanje upotrebe manje nužnih proizvoda i energije smanjuje pritisak na okoliš i prirodu smanjenjem industrijske proizvodnje, a time smanjenjem proizvodnje otpada i emisije CO2 u okoliš na oba kraja trgovačkih lanaca. Propisno razvrstavajte i zbrinjavajte otpad koji stvarate.
- Edukacija. Danas je teško razlikovati stvarnost od neistina u medijskom prostoru. Preporučam komunikaciju s osobama znanstvenog profila koje mogu pružiti uvid u kvalitetnu literaturu i pripadajuće izvore podataka. Učlanjenje u udruge koje se bave zaštitom prirode i okoliša bitno olakšavaju ovaj korak.
- Aktivnost. Izađite u prirodu, istražujte ju na način koji vama odgovara, dobro je za zdravlje. Prenesite svoja otkrića u javni prostor internetom, izložbama ili predavanjima. Djelujte politički u interesu prirode. Na internetskim Narodnim Novinama pročitajte propise koji se odnose na zaštitu okoliša i prirode, kako bi u slučaju potrebe poznavali nadležnosti pojedinih institucija i stekli samouvjerenost za djelovanje u javnom interesu, što priroda jest.
Podrška državnih institucija
Zaštita ptica selica zahtijeva koordinirane napore na svim razinama, uključujući i podršku državnih institucija. Kako biste ocijenili trenutnu podršku i suradnju državnih institucija u Hrvatskoj u pogledu zaštite ptica selica?
BIOM: Hrvatska ima razvijen sustav zaštite prirode. Postoji ukupno 50 javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. U sklopu Državnog inspektorata imamo inspekciju zaštite prirode, kao i Upravu i Zavod za zaštitu prirode, koji su aktivni u sklopu MINGOR-a. Posljednjih godina radilo se mnogo na poboljšanju kapaciteta sustava zaštite prirode. Sada postoje planovi upravljanja zaštićenim područjima i planovi upravljanja za određene vrste. Nadamo se da će ovi planovi postati realnost, te će u ornitološkim rezervatima, na zimovalištima i odmarilištima ptica selica nastati realna zaštita od realnih prijetnji.
Što čitati?
Za daljnje istraživanje o pticama selicama i njihovoj zaštiti te ulozi u očuvanju ekosustava, možete li nam preporučiti knjige ili izvore koje bi čitatelji mogli koristiti za dublje razumijevanje ove teme?
BIOM: Za početak upoznavanja s pticama najčešće preporučujemo priručnik za prepoznavanje ptica “Ptice Hrvatske i Europe” u izdanju udruge Biom. Zatim „Atlas selidbe ptica Hrvatske“ u izdanju Zavoda za ornitologiju HAZU i knjigu „A world on the wing“ autora Scotta Weidensaula.
Darko Podravec: Ptice Hrvatske i Europe, hrvatsko izdanje knjige „Collins Bird Guide“; Ptice prirodnih staništa Hrvatske, Zdravko Dolenec ; Ptice tu oko nas – Zdravko Dolenec; Ptice Hrvatske – Ornitološki priručnik, Davor Krnjeta; Ugrožene i zaštićene ptice Hrvatske, Zdravko Dolenec, Petra Dolenec; Ptice zimovalice i preletnice Hrvatske, Zdravko Dolenec; Crvena knjiga ptica Hrvatske, Tutiš, V., Kralj, J., Radović, D., Ćiković, D., Barišić, S., Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode; Ornitološki rezervat Crna Mlaka – Goran Šafarek; Ušće Mure – hrvatska Amazona, Goran Šafarek; Velebit: iskustvo planine – Krunoslav Rac.
Razgovor vodila: Neda Adamović
