Zazeleni se -intervjui - Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar

25. studenoga I Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (cilj 5)

Ana — Mon, 25 Nov 2024 07:32:54 +0000

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. studenoga u povodu sjećanja na tragičnu smrt triju sestara Mirabal koje su 1960. godine bile žrtve diktatorskog režima u Dominikanskoj Republici. U Republici Hrvatskoj nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se od 2004. godine, kada su 22. rujna, tijekom brakorazvodne parnice na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ubijene tri žene, a jedna teško ozlijeđena. Danas, unatoč mnogim poduzetim naporima s ciljem suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja, ono i dalje nesrazmjerno pogađa Republiku Hrvatsku.

Tim povodom razgovaramo s Ivom Čatipović, mag.iur., članicom tima Udruge SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava od 2016. godine. Koordinatorica je i savjetnica za pravna pitanja; u većem dijelu svog radnog vremena posvećena je izravnom savjetodavnom radu sa žrtvama obiteljskog, partnerskog i seksualnog nasilja. Osim toga, uključuje se u osmišljavanje i provedbu edukativno-preventivnih aktivnosti te zagovaranje i lobiranje za sustavne promjene u području zaštita žrtava rodno uvjetovanog nasilja.

Nasilje nad ženama – stvarnost koja traži promjenu

Hrvatska je prema statistici treća u EU po broju femicida, lani je porastao broj posebno bezdušnih ubojstava. To je gorući, nedovoljno osviješten problem u Hrvatskoj, sigurno imate podatak koliko žena izgubi život svake godine zbog nasilja u porodici?

I. Čatipović: UN-ove procjene pokazuju da u svijetu svakoga dana 137 žena biva ubijeno od strane muškog rođaka ili partnera. Prema podatcima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u Republici Hrvatskoj je u 2018. godini ubijeno 8 žena, u 2019. godini 13 žena, u 2020. godini 19 žena, u 2021. godini 14 žena, u 2022. godini 13 žena te u 2023. godini 9 žena. Velika većina tih žena ubijena je od strane bliske osobe, i to vrlo često od strane intimnog partnera. Hrvatska je zemlja s malim brojem stanovnika i ovo su za nas ogromne brojke, pogotovo uzimajući obzir da one ne prikazuju broj pokušaja femicida – dakle, slučajeva u kojem su žene preživjele pokušaj ubojstva. Primjerice, u 2023. godini je uz 9 izvršenih ubojstava žena bilo još 14 pokušaja ubojstva žene od strane intimnih partnera i drugih članova obitelji. Ono što je posebno poražavajuće jest da je femicid najprediktivniji oblik ubojstva, odnosno da postoje poznati indikatori (znakovi upozorenja) koji ukazuju da bi moglo doći do femicida i na temelju kojih bismo, kada bismo ih sustavno i dovoljno rano upratili, mogli spriječiti mnoge od ovih najbrutalnijih oblika nasilja.

Koliko su žene spremne svjedočiti o doživljenom nasilju? Koje su najčešće prepreke za žene da prijave nasilje i zatraže pomoć? Jesu li ga u nekim slučajevima i pojavnostima uopće svjesne, odnosno percipiraju li ga kao nasilje? Može li to biti razlog da manje i prijavljuju? Koja je stopa prijavljivanja slučajeva nasilja nad ženama policiji?

I. Čatipović: Neki oblici nasilja toliko su internalizirani u (patrijarhalnoj) kulturi u kojoj živimo da su (relativno) normalizirani i to definitivno otežava prepoznavanje nasilja. Radila sam sa ženama koje su tek nakon nakon što su potražile i dobile pomoć i podršku u potpunosti osvijestile da je nasilje ako njezin muž podrazumijeva da ona mora od njega tražiti dozvolu da ode kod sestre na kavu, ako joj ograničava pristup kućnom budžetu jer ga je ‘iznervirala’, ako baci u zid ili na nju tanjur s hranom ako mu je poslužena prevruća itd. Dakle, psihičko nasilje, prisilna kontrola, ekonomsko nasilje – to su oblici nasilja koje još uvijek kao društvo često teže prepoznajemo, pa ih tako i same žrtve ponekad teže osvještavaju. (Ne)svijest o postojanju nasilja zasigurno može biti od utjecaja na stope prijavljivanja, no bojim se da na iste puno više utječe nepovjerenje žrtava u sustav zaštite za žrtve nasilja (policija, pravosuđe, socijalna skrb), kao i činjenica da im kao društvo još uvijek nismo sposobni osigurati pravovremena, pravedna i dostojanstvena suđenja, adekvatne priliku za ekonomsku samostalnost i dugoročno rješavanje stambenog pitanja. Umjesto toga, skloni smo prosuđivati i osuđivati zašto žrtva nije otišla ranije, zašto se uopće udala za njega, zašto mu je rodila djecu ako je nasilan, zašto nema ušteđevine koja bi joj omogućila da ode itd.

Ako postoji nevoljkost žrtava da svjedoče, mišljenja sam da ona uglavnom proizlazi iz straha od nasilnika i od toga da je ‘sustav’ neće dovoljno zaštiti od njega, i/ili nedovoljne upućenosti, podrške i razumijevanja samog sudskog postupka te važnosti njenog iskaza za provođenje tog postupka.

Što se stopa prijavljivanja tiče – vjerojatno nikada nećemo sa sigurnošću znati kolike su ‘crne brojke’, odnosno koliko neprijavljenih slučajeva nasilja dolazi na jedan prijavljeni. Neke procjene kazuju nam da na jedan prijavljeni slučaj obiteljskog nasilja dolazi 10 neprijavljenih, dok bi kod seksualnog nasilja iza jednog prijavljenog moglo kriti čak 15 do 20 neprijavljenih.

Kako prepoznati znakove nasilja nad ženama i koje su posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje?

I. Čatipović: Vrlo je važno prepoznati nasilje što prije, zato je važno poznavati znakove upozorenja (red flags) da bi moglo doći do nasilja/kulminacije nasilja. U partnerskim odnosima, to su, primjerice, vrlo brzo ‘napredovanje veze’, prekomjerno ‘obasipanje pažnjom’, veza koja se na početku čini predobrom da bi bila istinita, partnerova želja da apsolutno svo slobodno vrijeme provodite zajedno, pa i po cijenu zanemarivanja i udaljivanja od obitelji i prijatelja, želja da ‘skrbi’ za vas (‘ne moraš ti učiti/raditi, ja ću ti pružiti sve što ti treba i što zaslužuješ’). Tu postoji veliki rizik da ta silna ‘pažnja’ preraste u ljubomoru i kontrolirajuće ponašanje, u gaslighting (manipulirajuće ponašanje kroz koje vas se navodi da (po)sumnjate u svoje prosudbe, osjećaje, sjećanja te u konačnici i u zdrav razum) ili u bilo koji drugi oblik nasilja. Tada se razotkriva da je ‘obasipanje pažnjom’ bila taktika da vas se pridobije i da ‘spustite gard’, silna želja da stalno budete zajedno način da vas izolira od bližnjih pa na kraju imate samo njega, a poticanje da se eto ne mučite radeći metoda kojom vas čini ekonomski ovisnima. U ovoj će vas fazi već vjerojatno kriviti za sve, od lošeg vremena do svog lošeg raspoloženja i neprimjerenih reakcija, emocionalno ucjenjivati i prijetiti. Ako ikada dođe trenutak kada u svojoj vezi osjetite strah (a pritom ne mislim samo na strah za život ili fizički integritet, već i strah zbog kojeg ne možete slobodno odlučivati o svojoj svakodnevici ili bilo čemu drugome što je vama važno), to je znak upozorenja koji je jako važno ne ignorirati. Svog partnera ne biste se trebali bojati.

Kada promotrimo koliko su nasilničke metode perfidne i koliko zadiru u svaki aspekt žrtvina života – bit će nam jasno da i posljedice mogu biti jako teške. Od narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja, narušenog samopouzdanja, do raskida socijalnih veza, ekonomske sigurnosti, karijere…ako postoje djeca, posljedice partnerskog nasilja nažalost uvijek pogađaju i njih, čak i ako nasilje nije bilo izravno usmjereno prema njima ili mu nisu izravno svjedočili.

Zakonska zaštita i društveni resursi

Štite li zakoni žene i kako i koliko se primjenjuju u praksi, zapravo pitanje može biti i koji su sve resursi dostupni ženama koje su žrtve nasilja i kako im se može pružiti podrška? Dolazi li do kakvih promjena obzirom na broj prijavljenih slučajeva?

I. Čatipović: Hrvatska ima zakonski okvir koji je u nekim segmentima zaštite žena od nasilja solidan, a u nekima još uvijek vrlo manjkav. Primjerice, prošle su godine učinjena određena unaprjeđenja kaznenog zakonodavstva, ali osim što su određena pitanja i dalje ostala neriješena (ili nedovoljno dobro riješena) problem je što i dalje postoji ‘dvostruki kolosijek’ kažnjavanja nasilja u obitelji (naime, ono u RH može biti tretirano kao prekršaj ili kao kazneno djelo). Iz tog dvostrukog kolosijeka proizlaze različiti problemi, jedan od kojih je problem razgraničenja kaznenih djela i prekršaja, uslijed čega nažalost dolazi do toga da teški oblici nasilja ponekad pogreškom završe u prekršajnoj sferi i budu kažnjeni npr. samo 10-dnevnom uvjetnom zatvorskom kaznom ili, još gore, samo novčanom kaznom. Novčana kazna po mom je mišljenju potpuno neadekvatan način kažnjavanja nasilja u obitelji, nesposoban postići svrhu kažnjavanja. Iako u kaznenoj (i prekršajnoj) sferi još uvijek postoji značajnog prostora za unaprjeđenje položaja žena žrtava nasilja, možda će vas iznenaditi kada kažem da sam mišljenja da je glavna rak-rana u zakonskom okviru zaštite žena žrtava nasilja Obiteljski zakon. On, naime, uopće ne adresira adekvatno utjecaj (partnerskog) nasilja na djecu niti na roditeljsku skrb, već nerijetko neprimjereno inzistira na jednakim pravima oba roditelja.

Tako u praksi imate situacije gdje je recimo muškarac pokušao ubiti ili je teško tjelesno ozlijedio svoju partnericu, ali se Obiteljski zakon tumači na način da on i dalje ima svoja roditeljska prava i da mu je žrtva dužna davati (a ponekad i osobno dovoditi) djecu na susrete i druženja. To je suprotno Istanbulskoj konvenciji i drugim međunarodnim standardima, koji jasno prepoznaju da nasilje počinjeno prema partneru predstavlja i nasilje prema djeci te da je obiteljsko nasilje najčešće nespojivo sa zajedničkom roditeljskom skrbi, odnosno da pravo žrtve i djece i na psihofizičku sigurnost ima prednost pred nasilnikovim roditeljskim pravima.

Koliko se i taj postojeći zakonski okvir (ne)primjenjuje u praksi, to je jako velika tema. Reći ću samo da apsolutno nedostaje sustavne i obvezne edukacije svih pripadnika sustava za zaštitu žrtava nasilja o prirodi i mehanizmima rodno uvjetovanog nasilja i da su posljedice toga u praksi i te kako vidljive. Žrtvama se često postavljaju neprimjerena pitanja, tretira ih kao da su same krive za doživljeno nasilje, ne vjeruje im se itd.

Sustav podrške postoji, i svakako bih savjetovala svakoj žrtvi da ga koristi. Postoje sigurne kuće, postoje odjeli za podršku žrtvama koji funkcioniraju pri sudovima, postoje organizacije civilnog društva u kojima je moguće dobiti različite korisne usluge, kao što je informiranje o pravima žrtve, besplatna psihološka i/ili besplatna pravna pomoć. Kad imate informacije o tome kako postupak izgleda, koja su vam prava i opcije i kad u svemu tome niste sami – vjerujem da je ipak malo lakše.

Zanimljivo bi bilo znati na koji se način prikupljaju i analiziraju podaci o nasilju nad ženama i koje su to organizacije ili institucije koje prate i objavljuju dobivene rezultate? Može li ih javnost koristiti u borbi protiv nasilja nad ženama?

I. Čatipović: Drago mi je da ovo pitate, jer mislim da su statistički podatci važniji nego što se možda na prvu čini. Oni nam, naime, mogu pomoći detektirati gdje u sustavu zaštite imamo propuste/probleme, kao što bi nam mogli pomoći mjeriti jesu li naše intervencije u pogledu prevencije i suzbijanja nasilja uspješni. No, za to bi bilo potrebno sustavno pratiti svaki slučaj od prijave do pravomoćne presude (pa i nakon toga), sakupljati međusobno usporedive i pravilno segregirane podatke (po dobi, spolu i drugim relevantnim obilježjima žrtve i počinitelja). Iako se određeni podatci u RH prikupljaju i objavljuju (primjerice, od strane MUP-a, ministarstva nadležnog za pravosuđe, Državnog zavoda za statistiku), to ne činimo dovoljno dobro, na što nas je upozorio i GREVIO (odbor koji nadzire implementaciju Istanbulske konvencije).

Rodna ravnopravnost

Ured za ravnopravnost spolova osnovan je prije nešto više od dvadeset godina. Koliko smo kao društvo u protekla dva desetljeća napredovali u ravnopravnosti spolova u usporedbi s Europom i svijetom?

I. Čatipović: Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE) prikazuje trendove u područjima rada, novca, vremena, moći, znanja, zdravlja kod država članica EU. Skala trendova proteže se od 1 do 100, gdje 100 znači potpuno postignuće u rodnoj ravnopravnosti. Hrvatska je na ljestvici Indeksa rodne ravnopravnosti u 2023. godini ostvarila isti broj bodova kao i 2022., ukupno 60.7 bodova od 100 te je zauzela 20. mjesto od 27 država članica EU. Ured za ravnopravnost spolova ističe da je od 2010. Hrvatska napredovala za 8.4 bodova zahvaljujući napretku u rodnoj ravnopravnosti prvenstveno u području moći.

Ipak, nepobitna je činjenica je da i dalje živimo i državi (i na kontinentu i svijetu) u kojem žene imaju manje plaće, manje mirovine, manju ekonomsku i političku moć, manje su zastupljene na rukovodećim pozicijama, a skrb za djecu i starije članove obitelji, kao i nevidljivi/neplaćeni kućanski rad i dalje većinom pada na njih.

Činjenica da je porasla svijest o nužnosti uspostave cjelovite ravnopravnosti spolova u društvu može radovati. Nažalost, i dalje je nasilje nad ženama prvi i najveći problem, iako se čini da je nasilje nad ženama potpuno neprihvatljivo. Kako se izboriti u stvarnom životu za nultu toleranciju prema svim oblicima nasilja?

I. Čatipović: Kao i kod svakog problema, vjerujem da treba pronaći uzroke i raditi na njihovom uklanjanju – tek tada ćemo moći uspješno ukloniti/umanjiti i sam problem. Korijen rodno uvjetovanog nasilja je u rodnoj neravnopravnosti. Dakle, moramo raditi na postizanju veće rodne ravnopravnosti. Odgajati (od najmanjih nogu) nove, osvještenije, slobodnije, ravnopravnije generacije. Mislim da bi to bio jedan od ključnih koraka u prevenciji.

Istovremeno uz preventivno djelovanje, potrebno je i efikasno reagirati u slučajevima u koje nismo uspjeli prevenirati: tu bio bio potreban brz, efikasan sustav koji bi zaštitio žrtvu i adekvatno kaznio počinitelja, ujedno osiguravajući mjere koje će spriječiti ponavljanje nasilja.

No, za to je potrebna snažna politička volja i izdvajanje znatnih sredstava za rekonstrukciju, nadopunu i edukaciju sustava koji štiti (ili bi trebao štititi) žrtve i kažnjavati počinitelje.

Koliko i kako se u medijskom prostoru može doprinijeti na ovom planu. Čini se da bi mediji mogli i trebali više pridonijeti, osobito u osvješćivanju ljudi glede ravnopravnosti muškaraca i žena!?

I. Čatipović: Mislim da je uloga medija jako velika. Slažem se da bi trebali pridonijeti više. Od samog odabira tema o kojima izvještavaju, preko načina na koji njima izvještavaju, do jezika koji se pritom koristi. Nebrojeno sam puta bila razočarana načinom na koji se izvještava o nasilju, a koji nerijetko uključuje banaliziranje nasilja, senzacionalizam, otkrivanje osobnih podataka žrtve i sl. Ponekad nisam sigurna stoji li iza toga (samo) neznanje o rodno uvjetovanom nasilju ili je naprosto kapitalistička želja za profitom toliko jaka da će se napisati bilo što što će osigurati ‘klik’, bez obzira što će se time možda ugroziti psihofizička sigurnost stvarne osobe. Dodatni je problem što u cyber prostoru postoji određena anonimnost koja nekima omogućava da se izražavaju još grublje no što su to spremni učiniti uživo – ‘bacite oko’ na komentare građana na bilo internetski članak o nasilju. Garantiram da ćete ispod njega naći komentare tipa ‘sama si ga je odabrala’, ‘tko zna što je napravila da je to zaslužila, sigurno je imala ljubavnika’, ‘nitko ne čini nasilje ako nije izazvan’ i sl. Mislimo li da žrtve to ne čitaju? Ili, ako čitaju, razmišljamo li o tome kako će takvo javno mnijenje utjecati na njih? Kad vide da smo puni osude, mislimo li da će biti odlučnije ili manje odlučne u nastojanju da odu od nasilnika? Takav javni diskurs je također jako opasan. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova prije više je godina razvila smjernice za izvještavanje o nasilju u obitelji, kao i medijski kodeks vezano uz izvještavanje o femicidu – stoga, znanje o tome kako senzibilno izvještavati postoji, samo je pitanje postoji li volja da se koristi.

Istra je među prvima uvela SOS telefon i otvorila Sigurne kuće, skloništa za žene izložene nasilju. Kakvo je stanje u ustalim dijelovima Hrvatske? Kako pružiti podršku ženama koje su žrtve nasilja?

I. Čatipović: Službeni podatci koje naše institucije objavljuju ukazuju da imamo dovoljan broj savjetovališta i skloništa. U stvarnosti, to nije baš tako i postoji niz problema, od toga da nema ni približno dovoljno skloništa koja su u mogućnosti primiti žene koje imaju neke specifične potrebe (kao što su invaliditet, trudnoća, ovisnost, poteškoće mentalnog zdravlja i mnoge druge), do toga da mnoga od postojećih skloništa ne zadovoljavaju međunarodne standarde potrebne da bi se uopće mogli nazivati specijaliziranim skloništem za žene žrtve nasilja. Da plastičnije prikažem – ustanova koja prima osobe u različitim životnim potrebama, npr. osobe oba spola s problemom beskućništva, a ‘usput’ prima i žene žrtve obiteljskog nasilja ne bi se smjela ‘brojati’ kao specijalizirano skloniše za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja.

Što se tiče podrške koju je dužna osigurati država, važno bi bilo dakle da ona dostupna na području cijele zemlje 24/7, specijalizirana, usmjerena na žrtvu i da postoji dobra međusektorska suradnja između relevantnih dionika. Ovako sažeto u jednu rečenicu zvuči jednostavno, ali u praksi smo još poprilično daleko od ostvarenja. Što se tiče podrške koju svatko od nas kao pojedinac može pružiti – možemo probati educirati sebe i svoju okolinu, ne osuđivati i biti svjesni da je među nama kad god se nalazimo u nekoj iole većoj skupini ljudi netko tko je proživio nasilje – na tržnici, kod frizera, u knjižnici…budimo obzirni. Pripazimo kakve poruke šaljemo.

Žene sve prisutnije na poduzetničkom planu, neke pak obnašaju najodgovornije dužnosti, no cijela priča o ravnopravnosti spolova mora krenuti od vrtića. Kako to izvesti?

I. Čatipović: Ako i kada postoji politička volja – relativno lako, rekla bih. Postoje ljudi, pedagoški djelatnici, udruge i razne druge organizacije koje imaju ‘know how’ za razvoj i provedbu takvih programa. Ono što mi se čini da ne postoji jest dostatna volja (onih koji donose odluke) da se takve teme nađu u kurikulumima i dostatna financijska sredstva da se takvi programi provedu. Dok god se to ne dogodi, jedino što možemo je zagovarati, ukazivati na potrebu provedbe ranog odgoja za ravnopravnost spolova i, naravno, djelovati u svojoj mikro – sredini: uvijek možemo u svojoj obitelji, a možda i u svojoj lokalnoj zajednici činiti neke male ili malo veće korake ka većoj ravnopravnosti spolova. Nijedan korak nije premalen. Prije nekoliko dana, na dječjem igralištu jedan je dječak rekao drugome da će uskoro ići u školu i da tamo rade učitelji, a drugi je nadodao da tamo rade i učiteljice, i to većinom. Bilo mi je interesantno to čuti i vjerujem da je dječaku koji je u obzir uzeo rodnu dimenziju spomenutog zanimanja netko od odraslih u nekome trenutku pripomogao da to učini/osvijesti.

Finska koja je danas jedna od najrazvijenijih zemalja Europske unije odvaja velika sredstva na planu ravnopravnosti spolova, mi nažalost još uvijek takvu praksu nemamo. Postoji li uopće strategija i akcijski plan, jer ako da onda bi to trebalo biti financijski osigurano?

I. Čatipović: Hrvatska je više od sedam godina bila bez važećeg strateškog dokumenta za ravnopravnost spolova – rekla bih da ta činjenica sama po sebi puno toga govori. Naime, (posljednja) Nacionalna politika za ravnopravnost spolova istekla je 2015. godine, a tek krajem 2022. napokon je objavljen prijedlog (nove) strategije, koja je stupila na snagu 2023. godine i više se ne zove (kako predviđa Zakon o ravnopravnosti spolova) politika već Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. godine. Ženska mreža Hrvatske isticala je u javnoj raspravi vezano za (tadašnji) prijedlog predmetnog dokumenta da Plan u neprimjerenoj mjeri predstavlja rodno neutralan dokument, koji ne uvodi dostatne mjere niti sredstva (specifično) za zaštitu žena. Ploblematizirala se i činjenica da Plan nažalost zanemaruje i problematiku femicida, kao i specifične potreba višestruko diskriminiranih žena, primjerice pripadnica nacionalnih manjina, Romkinja, lezbijki i biseksualnih žena, žena s invaliditetom. U tom smislu, izražena je bojazan da je Plan donesen samo u svrhu zadovoljavanje forme koju Europska unija od nas traži, bez stvarne namjere i prikladnog financijskog okvira za postizanjem potrebnih promjena.

Prije dvije godine sudjelovali ste u jednoj aktivnosti pod nazivom Pročitaj me… imam poruku za tebe! upravo povodom ovog dana, u kojoj je čitateljska grupa naše knjižnice Čita/lice, u suradnji sa udrugom Iris Bjelovar i Vašom udrugom označila nešto manje od stotinjak naslova knjiga na policama, kako bi čitateljima skrenula pažnju i na taj način ukazala na veliku nužnost i važnost koju ova tema ima u društvu na globalnoj razini.

Ovo je svojevrsni nastavak naše suradnje.

Zahvaljujem na razgovoru, želim Vam puno uspjeha u daljnjem radu i borbi za prava žena, no prije nego završimo, predlažem da i danas izdvojite i preporučite našim korisnicima nekoliko autora i naslova knjiga koji su na Vas ostavili dojam.

I. Čatipović: Hvala Vama na pozivu i na prilici da razgovaramo o ovoj važnoj temi. Suradnja s Vašom knjižnicom, Čita/licama i udrugom Iris bila mi je jako draga i dovela me do nekih predvinih knjiga.

Jedan od tih naslova dijelim s Vama – radi se o Dori i minotauru Slavenke Drakulić, knjizi koja portretira Doru Maar kao ženu i umjetnicu i njen, kako u nekim opisima knjige stoji, buran odnos s Picassom. Radi li se o burnom odnosu ili nasilju, procijenite sami.

Drugi naslov koji dijelim jest Mit o normalnom Gabora Matéa. Radi se o knjizi koju sam baš nedavno imala prilike pročitati i koja na vrlo pristupačan i razumljiv način progovara o traumi, jednom od središnjeg pojmova važnih za razumijevanje nasilja i njegovih posljedica.

Razgovor vodila: Snježana Berak

The post 25. studenoga I Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (cilj 5) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

31. listopada I Svjetski dan gradova (cilj 11)

Ana — Thu, 31 Oct 2024 06:00:00 +0000

BOLJI GRAD ZA BOLJI ŽIVOT

Svjetski dan gradova obilježava se svake godine 31. listopada s ciljem podizanja svijesti o važnosti održivog urbanog razvoja. U 2024. godini tema obilježavanja je “Mladi predvode klimatske i lokalne akcije za gradove”, naglašavajući važnu ulogu mladih u borbi protiv klimatskih promjena i kreiranju održivih urbanih prostora. Svjetskim se danom gradova poziva na akciju i inovativna rješenja koja će gradove učiniti otpornijima, ekološki prihvatljivijima i boljima za život. Ovim povodom razgovarali smo s gradonačelnikom Grada Bjelovara, gospodinom Dariom Hrebakom.

Tijekom Vašeg mandata, pokrenuli ste nekoliko važnih ekoloških projekata, poput sadnje drveća i energetske obnove zgrada u centru grada. Kako će se razvijati ovi projekti, planirate li ozelenjivanje i izvan centra Bjelovara?

Dario Hrebak: Mi, uz sve svoje politike koje se tiču gospodarstva, mi smo izuzetno naklonjeni provođenju zelenih politika. I te zelene politike se ne baziraju samo na ozelenjivanju javnih površina. Recimo, dokaz tome je bjelovarski korzo koji smo u potpunosti obnovili i prilagodili ga klimatskim promjenama. Ta stabla koja su sada zasađena će ići u potpunosti u visinu. Dakle, mi imamo jednu potpunu promjenu paradigme, stabla više neće biti samo ukras u gradu. Stabla će biti u nekom multifunkcionalnom smislu iskorištena i da daju ugođaj i da smanjuju klimatske promjene, da smanjuju efekt vrućine na užarenim gradskim ulicama. Ali isto tako sva ta stabla planiramo zasaditi na sva četiri glavna ulaza u grad i to je projekt koji već sad radimo. Odobreno nam je otprilike oko milijun eura sredstava. U sljedećoj godini planiramo dodatno otprilike još pola tog iznosa. Zasadit ćemo stabla na području grada u vrijednosti milijun i pol eura, što je strašno velika količina, mislim da se radi o nekoliko tisuća stabala. No, to po meni nije naš glavni ekološki projekt. Glavni ekološki projekt Grada Bjelovara je jedan od najmodernijih sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. Dakle, projekt Doline u koji smo uložili preko 15 milijuna eura, što je ogromna cifra i nastavljat ćemo u taj projekt ulagati i dalje.

Sve naše ustanove smo energetski obnovili. Još jedan cilj koji imamo, a tiče se znanja i obrazovanja, je da od vrtića već krećemo s edukacijom djece. Kako i na koji način se otpad pravilno odvaja i zašto je odvajanje otpada i recikliranje jako važno. Tako da i ja kod svoje kuće, isto tako, već osjećam te neke efekte. Kažu mi, tata, kad ćemo ići reciklirati. Znaju da se prazne plastične boce trebaju odlagati na drugačiji način. S druge strane, znaju koje su kante za papir, a koje su za otpatke vezane uz hranu i biološki, razgradivi otpad. Tako da mislim da je jako važno nove generacije učiti od malena da dobiju jednu samosvijest i osjećaj odgovornosti.

Kako vi, kao gradonačelnik Bjelovara, gledate na ovogodišnju temu Svjetskog dana gradova koja naglašava ulogu mladih u klimatskim i lokalnim akcijama? Može li grad i na koji način poticati mlade na sudjelovanje u klimatskim akcijama i donošenju lokalnih

Dario Hrebak: Pa gledajte, to više nije “može li”, nego “mora li”. Naime, polako svi postajemo usmjereni, i stranke i političari, prema zelenim politikama. Upravo iz razloga što svakodnevno svjedočimo ekološkim promjenama svime onim što se događa oko nas, od velikih poplava, promjena klime, svega onog negativnog što utječe i na gospodarstvo i na poljoprivredu i na neke druge grane gospodarstva. Svi mi postajemo puno svjesniji koliko je važno okretati se prema zelenim politikama. Naravno, da bi to radili, moramo uključiti i dionike društva. Jedni od velikih dionika društva su mlade osobe koje su možda još svjesnije ovog problema i koje možda još i više osjećaju ovaj problem, jer, naravno, postaju zabrinuti za svoju budućnost. Mi, neka srednja i starija generacija možda drugačije gledamo na to nego mladi ljudi pred kojima je četrdeset ili pedeset godina života. Tako da definitivno, Grad Bjelovar će morati uključivati i mlade ljude u osmišljavanju sadržaja. Na kraju krajeva, oni nastavljaju dalje voditi grad. Oni su ti koji će dalje usmjeravati, kako i na koji način će se stvarati politika u Gradu Bjelovaru.

Povremeno otputujete izvan Hrvatske. Postoji li neki primjer iz inozemstva koji biste voljeli prenijeti na Bjelovar kako bi grad postao održiviji i prilagođeniji klimatskim izazovima?

Dario Hrebak: Sve što ste vidjeli u Gradu Bjelovaru u posljednjih nekoliko godina je posljedica upravo toga. Dakle, jako puno putujem. Godišnje prođem pet do sedam destinacija, što u ulozi gradonačelnika, što u ulozi saborskog zastupnika, što u privatnim nekim svrhama. Tako da svugdje gdje god prođem nešto vidim. Recimo, mogu vam ekskluzivno otkriti razlog zašto bjelovarski Korzo izgleda ovako kao što izgleda. Krivac je moj posjet Madridu i Lisabonu. U Lisabonu sam vidio kako se može ta pločasta struktura na jedan jednostavan način uklopiti u vizuru grada. S druge strane kada smo završili radove na Korzu prva kritika je bila da ga želimo pretvoriti u šumu, a u Madridu sam doslovce to vidio. Glavna ulica u Madridu je u potpunosti prekrivena s raznim stablima koja, naravno, sprečavaju dotok topline putem sunčevih zraka na samo tlo. I znanstveno je dokazano da se za gotovo 50 posto smanjuje temperatura tla ako ga natkrivaju stabla, tako da, to je budućnost. Vidim Bjelovar kao jedan zeleni grad. Ono što sam vidio u drugim zemljama, primjerice, u gospodarenju otpadom, ili primjerice, u smislu geotermalne energije gdje su moji djelatnici bili na Islandu i vidjeli kako tamo to funkcionira želimo preseliti u Grad Bjelovar. Jako puno stvari koje smo napravili u Bjelovaru posljedice su upravo toga.

Bjelovar ima potencijal postati “grad bicikla”. Kako planirate poboljšati infrastrukturu za bicikliste i pješake te potaknuti građane da više koriste ove održive načine kretanja? Mogu li mladi ovdje dati svoj doprinos?

Dario Hrebak: To je jedna od najvećih rak rana Bjelovara i ono što mi nismo uspjeli napraviti i to otvoreno i govorim da je to jedan od minusa našeg upravljanja gradom, upravo biciklističke infrastrukture, biciklističke staze jer njih je strašno malo i nedovoljno. Međutim, gledajte, mi imamo jedan drugi problem. Biciklističke staze se ne financiraju iz europskih fondova i to je jedan ogroman problem. Dakle, da bi napravili biciklističku stazu, sto posto svog novca morate uložiti u izgradnju. S druge strane, mi s jednim našim eurom uzimamo do 10 eura iz europske blagajne. Kada vidite količinu projekata, a to je, recimo, u ovom trenutku 230 milijuna eura koji se realiziraju na području grada, nama je 30 milijuna eura našeg učešća na 200 milijuna eura gotovo nemoguće. Gotovo smo na rubu financijske izdržljivosti. Tako da smo mi sve naše resurse uložili upravo u europske projekte, da obnovimo infrastrukturu i tu se vidi ogroman napredak grada Bjelovara u poboljšanju vodne, komunalne i ostale infrastrukture. Kada to riješimo, onda ćemo sa svojim novcem početi raditi i biciklističke staze, jednostavno je nemoguće sada ići u dva smjera. Jako puno novca bi nam trebalo, milijuni eura, da napravimo biciklističke staze, a s druge strane ništa od tog novca ne bismo dobili izvana.

Dok s druge strane s milijunom eura iz naše gradske blagajne možemo povući 10 milijuna eura iz europske blagajne. Tako da je sada prioritet korištenje europskih fondova i zatvaranje financijske konstrukcije za europske projekte. Naravno, tu se sad nameće jedno glavno pitanje, zašto Europska unija ne financira biciklističke staze ako propagira zelenu politiku, ne znamo.

U tijeku je gradnja energetski samoodrživih termi. Koliko će ovaj projekt pridonijeti održivosti grada i na koji se način planiraju koristiti prirodni resursi za poboljšanje kvalitete života u Bjelovaru?

Dario Hrebak: Naravno, geotermalna energija. Naš cilj je i tu pomoći u zelenoj politici na način da zamijenimo energent plin koji je puno štetniji za okoliš nego što je to obična topla voda iz dubina koja kada se koristi na pravilan način nema apsolutno nikakvog lošeg utjecaja na okoliš.

Klimatske promjene zahtijevaju hitne mjere. Kako izazove s kojima se suočavaju urbana mjesta u borbi protiv klimatskih promjena pretvoriti u prednosti?

Dario Hrebak: Gledajte, ja osobno vjerujem da doista, s obzirom na sve ovo što nam se događa da su tu definitivno prednosti velike. Sve što radimo u smislu zelenih politika, što može donijeti jedan određeni benefit je super prilika za naš grad. Mi smo se, kažem, već dokazali u nekoliko smjerova, dok drugi gradovi dosta pasivno stoje u mjestu, mislim da smo već dosta toga napravili. Međutim, ima još puno toga što smatram da bismo mogli napraviti što bi dodatno poboljšalo stanje u gradu. Sada smo govorili o biciklističkim stazama. Dakle, smanjenje CO2. Primjerice, ja osobno smatram, koliko god možda to ovako sad trivijalno izgledalo, ali ja mislim da dvije podzemne garaže u Bjelovaru bi riješile problem. Zašto? Zato što je jako velika gužva u Bjelovaru, pogotovo u nekim, rekao bih pikovima dana, primjerice četvrtkom ili subotom. Ljudi cirkuliraju bez ikakvog racionalnog razloga jer naravno, traže parking mjesta. S dvije podzemne garaže mi bismo smanjili ta nepotrebna kruženja. Naravno, druga stvar koju ćemo napraviti je izbacivanje kamiona i teretnog prometa iz centra grada. Teretni promet troši najviše goriva i resursa. Kad prolaze gradom kamioni rade gužvu i nemir. Mislim da bismo s te dvije stvari već napravili dodatne benefite. Rješenje je doista u malim koracima i rješenje je da svatko od nas krene upravo prema tim malim koracima koji su relativno najbrži za napraviti, a donose u globalu ogroman veliki efekt.

Obrazovani, educirani građani stvaraju društvo koje razmišlja i djeluje. Možete li za kraj preporučiti knjigu kojom čitatelji mogu produbiti svoje znanje o ovoj temi?

Dario Hrebak: Osobno se najviše volim educirati na konferencijama, europskim konferencijama koje su upravo vezane za klimatske promjene. Uskoro ću ići na konferenciju Susret gradonačelnika i poduzetnika, gdje će se svi gradonačelnici iz Hrvatske okupiti na jednom mjestu. Jedna od tema bit će upravo i smanjenje klimatskih promjena i kako ćemo se boriti protiv njih. Često i do informacija dolazim putem web stranica, specijaliziranih upravo za tu namjenu.

Tako sam naišao na jednu knjigu staru desetak godina, koja nudi informacije za upoznavanje s ovom problematikom. Radi se o knjizi Nacionalni interesi razvoja Hrvatske kroz prizmu koncepta održivog razvoja, a koja je dostupna i u .pdf formatu.

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 31. listopada I Svjetski dan gradova (cilj 11) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

15. listopada I Međunarodni dan žena sa sela (cilj 5)

Ana — Tue, 15 Oct 2024 11:53:49 +0000

Međunarodni dan žena sa sela

Udruga žena Gudovac već gotovo desetljeće pridonosi očuvanju kulturne baštine, promovira zdrav način života i osnažuje žene kroz ručne radove i različite kreativne aktivnosti. Povodom Međunarodnog dana žena sa sela, koji se obilježava 15. listopada, razgovaramo s Vesnom Belošević, osnivačicom i predsjednicom udruge, o njihovom radu, ulozi žena u zajednici te izazovima s kojima se žene u ruralnim područjima svakodnevno susreću. Žene iz ruralnih područja često su ključne za gospodarski i društveni razvoj svojih zajednica, ali njihova uloga često ostaje neprepoznata i marginalizirana. Kroz razgovor doznajemo više o tome kako Udruga žena Gudovac doprinosi promicanju ravnopravnosti i osnaživanju žena na selu.

Udruga žena Gudovac poznata je po svom radu na očuvanju kulturne baštine i promicanju zdravog načina života. Kako biste opisali početke Udruge i njene glavne ciljeve od osnivanja do danas?

Vesna Belošević: Osnivanje udruge i njen početak rada bio je usmjeren na očuvanje kulturne baštine pronalaskom ljuske jajeta, obojene korom od luka i ukrašene voskom na lokalitetu Gradina – Gudovac. Kako je dokazano da je to najstarija pronađena pisanica na našem području iz 15. stoljeća, a trenutno i u Europi, to nam je bio temeljni cilj osnivanja udruge. Svake godine pokušavamo javnosti što bolje prikazati kakvu vrijednost imamo u svom kraju. Ove godine je u trajni postav postavljena pisanica od pleksiglasa u centru Gudovca. Osim toga, u udruzi izrađujemo čunčanu čipku, zatim nakit od perli, konca ili u kombinaciji špage i drveta, metala i smole, tehnikom točkanja oslikavamo slike, heklamo i štirkamo. Same smo izradile i odjeću u kojoj se pojavljujemo na događanjima. Za ljeto imamo bijele haljine izrađene od platna na koje dodajemo crvene ogrlice, naušnice, pojas i narukvicu od čunčane čipke. U proljeće i jesen nosimo ručno oslikane svilene bluze. Zimi heklamo i pletemo šalove, kape i rukavice. Također, izrađujemo svilene marame s raznim motivima grada Bjelovara.

Ponosne smo i što je prepoznat naš doprinos amaterskom kazalištu pa tako imamo svoje tekstove za predstave, a napomenula bi kako smo jedina udruga s područja naše županije koja koristi tehniku pripovijedanja Kamishibai. Na ovaj način pripovijedamo priče Tajna gudovačke pisanice i Božićnu priču.

Žene u ruralnim zajednicama često imaju ključnu ulogu u očuvanju tradicije. Kako žene u Gudovcu doprinose ovim aspektima i što smatrate najvažnijim u njihovoj ulozi?

Vesna Belošević: Najvažnije je oslikavanje pisanica. Oslikavamo ih s voskom i bojamo s korom od luka. To je, znači, tradicijsko bojanje i na taj način potičemo djecu da i ona oslikavaju pisanice. Također, znamo umjesto voska koristiti trake, djetelinu, cvjetiće. Pisanica nam je najviše zastupljena. Izrađujemo i razne predmete. Heklamo i štrikamo šalove, kape i rukavice. Trudimo se očuvati i prezentirati sve ono tradicijsko, što su nekad naše bake i mame radile za nas.

Vidljivost doprinosa žena u ruralnim područjima često je manja nego što bi trebala biti. Kako su žene u vašoj zajednici uključene u širu zajednicu i što mislite da se može učiniti kako bi se njihov rad i doprinosi više prepoznali?

Vesna Belošević: Članice naše udruge su i žene koje imaju svoje vlastite OPG-ove. Ako gledamo šire, one proizvode svoju domaću hranu, češnjak, grah, bučino ulje pa udruzi ustupaju svoje proizvode, od sapuna i sireva do raznih namaza. Na primjer, Ljiljana Prelec je bila ispred udruge i Bjelovarsko-bilogorske županije prijavljena za uzoritu ženu u Republici Hrvatskoj. Bili smo s njom na natjecanju i pomogle joj pripremiti stol. Znači, trudimo se da naš rad i rad seoskih žena bude prikazan kroz proizvode i rukotvorine koje radimo.

Iako žene na selu imaju ključnu ulogu u razvoju zajednica, često se suočavaju s mnogim izazovima. Koji su po vašem mišljenju glavni izazovi s kojima se

žene na selu suočavaju, te na koji način vaša Udruga pomaže u njihovom osnaživanju i priznavanju njihovog rada?

Vesna Belošević: Najvažnije je primijetiti kako se promijenio način života što se tiče rada seoskih žena. To više nisu žene koje samo rade na poljoprivredi, uzgajaju domaće životinje i brinu o kućanstvu. Sada žene rade i na velikim strojevima, kombajnima i traktorima. Uloga seoske žene kao domaćice, kao kućanice i brige o kokicama je završena priča. One rade na velikim farmama posve drugim načinom života nego prije. Što znači da se gubi onaj dio slobodnog vremena kada su se seoske žene mogle posvetiti tradiciji, oslikavanju, pletenju i heklanju. Ima žena koje su još uz sve obaveze na obiteljskom gospodarstvu i zaposlene. Zato aktivnosti i edukacije organiziramo u Gudovcu kako bi ženama bilo lakše doći i obogatiti svoju dnevnu rutinu. Imale smo edukacije o zdravlju, predavanje o depresiji u menopauzi, o utjecaju hrane na mozak.

Udruga žena Gudovac već je postigla značajan uspjeh kroz svoje projekte. Koje aktivnosti i planovi za budućnost smatrate prioritetnima u vašem radu?

Vesna Belošević: Sastajemo se svaki ponedjeljak. Bjelovarski sajam nas je pozvao na 3. sajam OPG-a i eko proizvođača koji će se održati 23. i 24. studenog na Sajamskom prostoru Gudovac da izložimo svoje predmete i da im pomognemo u osmišljavanju programa. Peći ćemo, na primjer, domaće kolače od čvaraka i od buče, imat ćemo predstavu za djecu “Jakica i hrabri Pero”, koja govori o mitskim bićima Bilogore.

U svakom slučaju, naš glavni cilj ostaje i dalje važan, a to je očuvanje gudovačke pisanice i promicanje kulturne baštine bilogorskog kraja. Sad je postavljen trajni postav gudovačke pisanice. Vidljiv je naš rad i doprinos kulturnoj baštini. I dalje ćemo biti aktivni s dramskom sekcijom. Trenutno radimo na novom tekstu “Il’ tica, il’ Galeb”, a tema je nasilje nad ženama. Kroz predstavu dajemo informacije kome se žena može obratiti, kako prepoznati nasilnika, osvještavamo žene da se nasilje događa svuda oko nas i da se ono mora zaustaviti. Uglavnom, shvatile smo da imamo jako puno rukotvorina pa smo ih odlučile češće izlagati. U narednom razdoblju ćemo se, dakle, više usmjeriti na predstave, izlaganje gudovačke pisanice i na brigu o vlastitom zdravlju. Od ovog tjedna krećemo ponovno s vježbama istezanja i vježbama za kralježnicu.

Preporuke za čitanje:

100 pletenih i kukičanih cvjetova : zbirka predivnih pupoljaka za ukrašavanje odjeće, modnih dodataka, jastučića i pokrivača

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 15. listopada I Međunarodni dan žena sa sela (cilj 5) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

11. listopada 2024. I Međunarodni dan djevojčica

Ana — Fri, 11 Oct 2024 15:04:18 +0000

MEĐUNARODNI DAN DJEVOJČICA

Međunarodni dan djevojčica obilježava se na današnji dan 11. listopada širom svijeta s ciljem skretanja pozornosti na ugrožavanje prava djevojčica u područjima kao što su dostupnost obrazovanja, zdravstvena zaštita, seksualno i reproduktivno zdravlje, zakonska prava i zaštita od diskriminacije, nasilja i ugovorenih brakova.

Rezoluciju 66/170 usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih naroda 19. prosinca 2011. godine i 11. listopada proglasila Međunarodnim danom djevojčica. Namijenjen je promoviranju prava djevojčica i povećanju svijesti o neravnopravnosti s kojom se suočavaju samo zato što su djevojčice te poticanju zajednice na povećani angažman u stvaranju boljeg života i omogućavanju jednakih prava za djevojčice.

Koja su to prava djevojčica ugrožena kod nas, ali i diljem svijeta? Na ovo i još neka pitanja odgovorit će naši današnji sugovornici Lana Bobić i Ivan Blažević.

TKO SU IVAN I LANA ?

Lana Bobić rođena je u Zagrebu 1985. godine, a odrasla u Splitu. Završila je klasičnu gimnaziju, preddiplomski i diplomski studij teologije na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju “Matija Vlačić Ilirik” Sveučilišta u Zagrebu i Mirovne studije Centra za mirovne studije. Područje njenog akademskog interesa je feministička teologija. Tijekom studija upoznaje se s problematikom obiteljskog/partnerskog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja nad ženama. Radila je kao vanjska suradnica na FacetoFace kampanji Autonomne ženske kuće Zagreb (AŽKZ), a od 2015. do 2017. za AŽKZ. Izvršna je direktorica udruge U DOBROJ VJERI. Redovito sudjeluje na međunarodnim i domaćim konferencijama, seminarima, predavanjima, tribinama, skupovima, okruglim stolovima, panelima, radionicama vezanim uz teme ljudskih prava žena, ljudskih prava, mirovnog rada, dijaloga između sekularnog i religijskog. Istražuje problematiku strukturalnog nasilja, nasilja nad ženama, odnosa dominacije i subordinacije, uloge i položaja žena u Crkvi, a zanimaju ju grassroots pokreti i alternativne zajednice. Kao suosnivačica i/ili članica više aktivističkih inicijativa, organizacija i platformi vezanih uz ljudska prava,

posebice ljudska prava žena, izbjeglica, manjinskih i marginaliziranih skupina u društvu, imala je prilike organizirati prosvjedne akcije, tribine, fundraising i ostala javna događanja.

Ivan Blažević već s dvije godine iskusio je što znači izbjeglištvo pa nije čudno da je to presudno utjecalo na njegove životne i profesionalne izbore. Uvijek je spreman uključiti se u svaku aktivnost vezanu uz zaštitu ljudskih prava, posebno ranjivih skupina. Nakon gimnazije upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, a odlučio se posvetiti radu u civilnom društvu i razvoju filantropije. Nije propuštao brojne edukacije, a poseban interes razvio je za metodologiju dizajna promišljanja (design thinking).

Jedan je od osnivača i prvi zaposlenik SOLIDARNE čijem razvoju doprinosi svojom svestranošću. Poznat kao “zovi čovika” tip, onaj kojem se ljudi obraćaju za pomoć i kad trebaju informacije o birokratskim procesima, i kad se žele povezati s određenim suradnicima ili donatorima, i kad treba osmisliti kampanje, uvoz i prijevoz donacija, jel, “zovi čovika”.

INTERVJU

Znamo da obrazovanje ima vrlo značajnu ulogu kako za društvo, tako i za djevojčice. Procjenjuje se da čak 17 milijuna djevojčica u svijetu nikada neće stupiti u školsku učionicu jer im je školovanje uskraćeno iz sigurnosnih, financijskih, institucionalnih ili kulturnih razloga. Iako smo u 21. stoljeću, djevojčice se još uvijek suočavaju s problemima u pristupu obrazovanju, fizičkom i mentalnom zdravlju, zaštiti od nasilja…

Međunarodni dan djevojčica obilježava se raznim kampanjama koje se bave jedinstvenim problemima djevojčica i djevojaka te edukacijom mladih o pravima na djetinjstvo, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Što Hrvatska ima za reći po tom pitanju?

Ivan i Lana: Iako nam se može činiti da djevojčice u Hrvatskoj ostvaruju sva svoja prava, tome baš i nije tako. Prije svega, još uvijek živimo u društvu prepunom rodnih stereotipa koji onemogućuju djevojčice da ostvare svoj puni potencijal. Dok god djeci ne pristupamo kao djeci već kao plavim i ružičastim kalupima, ne možemo govoriti o mogućnosti ostvarenja punog potencijala. Možda nam se čini da su pravo na djetinjstvo, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu u Europi i Hrvatskoj standard, no to baš i nije tako.

Ako pogledamo kazne za silovanje djevojčica i djevojaka i odnos prema seksualnom nasilju uopće i problemu nasilja u vezama, postaje jasno da ne razvijamo ni približno dostatne mehanizme za bazičnu sigurnost.

U romskoj populaciji imamo preko 50% maloljetničkih trudnoća, djevojčice u tim zajednicama često nemaju pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. Pitanje dostupnosti obrazovanja zbog loše infrastrukture učenja jezika, ali i zdravstvene zaštite otvara se i kod migrantkinja. Manjinske skupine trpe višestruku diskriminaciju, ali i stigmatizaciju gdje će se problemi s kojima se susreću pripisati kulturi te zajednice namjesto problemu našeg društva.

Uostalom, možemo li govoriti o pravu na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu u zemlji u kojoj primjerice pitanje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja izaziva drame u javnom prostoru, a emocionalni odgoj nudi samo jedna, privatna škola. Prema Konvenciji o zaštiti djeteta dužni smo djeci pružiti obrazovanje u skladu sa znanstvenim spoznajama i znanje koje im je potrebno za život.

Kako ih pripremamo na život, odnose i brigu o zdravlju ako im uskraćujemo obrazovanje vezano uz razumijevanje rodne ravnopravnosti, zdravih i ravnopravnih odnosa temeljenih na nenasilnoj komunikaciji, poštovanju i pristanku, razumijevanje problematike nasilja, brigu za reproduktivno zdravlje.

Gdje su ozbiljni programi informatičke pismenosti i brige za digitalnu sigurnost? Imamo sve veći negativni utjecaj društvenih mreža na psihičko zdravlje djece, posebice djevojčica, to je gorući problem koji ostaje gotovo neprepoznat.

Rodna ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava sveprisutne su teme koje i dalje predstavljaju gorući problem diljem svijeta. UNICEF je u kampanji Digitalna generacija. Naša generacija imao u vidu poražavajuću statistiku – 2,2 milijarde ljudi mlađih od 25 godina i dalje nemaju pristup internetu, a digitalnom izoliranosti najviše su pogođene djevojčice. Pozivaju da se prekine digitalni jaz korak za postizanje ciljeva održivog razvoja?

Ivan i Lana: Društvene neravnopravnosti u svom najširem smislu često se lome na leđima djevojčica i žena bilo da govorimo primjerice o siromaštvu ili digitalnoj izoliranosti. S jedne strane mogli bismo se složiti da digitalna dostupnost važan korak, no s druge valja imati na umu problem nasilja kojem su djevojčice izložene u digitalnom prostoru kao i na problem negativnog utjecaja digitalnih platformi na psihičko zdravlje djece. Govorimo o kompleksnim problemima koji zahtijevaju da se na njima radi paralelno i kroz više razina. Možemo li govoriti o digitalnoj pristupačnosti bez ozbilljnog rada na digitalnoj sigurnosti koja ne može biti svaljena na odgovornost i edukaciju pojedinca već otvara i pitanje zakonskih regulacija digitalnih platformi.

Unatoč brojnim primjerima kršenja osnovnih ljudskih prava mlade žene diljem svijeta pokazuju snagu i prkos, pokazuju da imaju snagu otkriti koliko su kreativne, snalažljive i imaju vještine potrebne da upravo one mijenjaju svijet. Treba ih ohrabriti. Uvjeriti ih da mogu biti sve što požele svojim radom, inteligencijom, jakošću. Kojim strategijama se možemo služiti da bi to ostvarili?

Lana: Prije svega djevojčicama treba jamčiti sigurnost. Ne smijemo smetnuti s uma da je prema podacima UN-a, na globalnoj razini svaka osma djevojčica, odnosno djevojka preživjela seksualno nasilje do svoje osamnaeste godine. To su poražavajući podaci koji nam jasno daju do znanja da nismo još uspjeli stvoriti sigurnost za djevojčice kao preduvjet njihova punog razvoja.

Nasilje i rodni stereotipi još su uvijek lanci oko nogu i ruku djevojčica. No da, mlade žene diljem svijeta pokazuju snagu i prkos i u tome ih treba podržati. Strategije će se razlikovati s obzirom na različite kontekste. Općenito govoreći, strategija solidarnosti za mene će uvijek biti ključna strategija koja rađa podrškom i izgradnjom zajednice sestrinstva, a u kojoj jako dobro razumijemo da ni jedna nije slobodna dok sve nismo slobodne.

Ivan: Mislim da je važno da svi zajedno shvatimo da osnaživanje žena nije borba protiv muškaraca.

Roditelji često postavljaju pitanje o preporučenoj dobi, kada početi s osnaživanjem? A moje pitanje je imamo li podatke, koja su to prava djevojčica najviše ugrožena kod nas?

Ivan: S osnaživanjem se počinje od rođenja, jer osnaživanje nije samo jednosmjerno osnaživanje djeteta već pokazivanje vlastitog primjera u svakodnevnim životnim situacijama i odnosima, prvenstveno u partnerskom odnosu. Djeca puno više uče primjerom nego pričom.

Lana: Slažem se, nije jednosmjeran proces, moramo osnaživati sebe, svoje partnerske i roditeljske kompetencije. Osnaživanje dođe kao višeslojan proces koji zahtijeva i rad na sebi, nije samo pitanje pristupa djetetu. No i djetetu treba pristupiti od najranije dobi. I kroz razgovor, ali i kroz, možda najvažnije poticanje i prihvaćanje djetetove autonomije.

Od najranije dobi dijete možemo učiti informiranom pristanku tome da njegovo “ne” ima snagu. Zašto bi dijete moralo poljubiti ili zagrliti primjerice nekog člana obitelji ako to ne želi? Djetetu je na primjer vidno neugodno i ne želi zagrliti ili poljubiti člana obitelji, ali mi ga na to silimo jer to je kao nekakva kultura? Kakva kultura i što time poručujemo djetetu? Da potisne svoj osjećaj nelagode kako bi ugodilo ljudima koje voli, o kojima na kraju krajeva ovisi… Gdje to vodi?

Molim za kraj, za naše čitatelje preporučite nam nekoliko naslova, koji su na vas ostavili dojam i utjecali da moguće donesete neke nove odluke, pokrenete nešto?

Ivan: Ljude na nove odluke i pokretanje može inspirirati bilo što u svijetu oko nas, stvar je u tome koliko smo svjesni svijeta oko nas i koliko smo spremni na promjene.

Lana: Da, primjerice mogu vas motivirati naslovi u novinama vezani uz slučaj silovanja djevojčice i zaštite počinitelja pa se organizirate s istomišljenicama i organizirate prosvjed poput #pravdazadjevojčice. Mogu vas motivirati pozitivni primjeri iz vaše okoline. Puno nas toga može motivirati, uključujući i sjajnu literaturu koja ujedno pomaže u ostvarenju te promjene. Mogu reći i za Ivana i za sebe da su nam knjige Jaspera Juula bile značajne za odgoj našeg djeteta, utjecale su da donesemo mnoge odluke o odgoju, ali smo ih uzeli u ruke već motivirani poraditi na našim roditeljskim kompetencijama.

Ivan: Samostalno možemo mijenjati vrlo mali svijet oko sebe, počevši naravno od samih sebe. Da bismo mijenjali društvo i sustav moramo se udružiti i zajedno dizati svoj glas. Meni je u tom kontekstu bila inspirativna knjiga “Pobunite se” Stephanea Hessela.

Lana: Mudro zboriš. Dodajem i knjigu Feminizam je za sve od Bell Hooks kao još jednu inspirativnu knjigu koja nas vodi bliže postizanju rodne ravnopravnosti i boljeg svijeta kako za djevojčice, tako i dječake, djecu, ljude. )

Zahvaljujemo na razgovoru i prijedlozima za čitanje. Gotovo sve naslove Jaspera Juula imamo na našim policama, a također i Hesselovu knjigu. Vama želimo da i dalje budete uspješni u svojim brojnim nastojanjima kojima ukazujete na kršenje ljudskih prava, prava žena i djevojčica, djece…

Razgovor vodila: Snježana Berak

The post 11. listopada 2024. I Međunarodni dan djevojčica first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

15. srpnja 2024. I Svjetski dan vještina mladih (ciljevi 4 i 8)

Ana — Mon, 15 Jul 2024 13:11:32 +0000

PRAKTIČNE VJEŠTINE SU KLJUČNE ZA RAZVOJ SAMOPOUZDANJA I ODGOVORNOSTI

Jurica Korade, programski voditelj i starješina logorovanja bjelovarskih izviđača povodom Svjetskog dana vještina mladih podijelio je svoja razmišljanja o važnosti praktičnih vještina koje mladi stječu kroz izviđače, izazovima u radu te planovima za unapređenje izviđačkih programa.

Razgovoru su se pridružili i istraživači Eva Caktaš i Žarko Adamović i prenijeli svoja iskustva s izviđača.

U modernom obrazovanju često se ističe važnost teorijskog znanja. No, praktične vještine su jednako važne za cjelokupan razvoj pojedinca. Koje praktične vještine smatrate najvažnijima koje mladi stječu kroz izviđače i kako te vještine pomažu mladima u svakodnevnom životu?

Jurica Korade. Upravo je ovdje naglasak na riječi cjelokupno jer smatram da izviđači pružaju jedan cjelokupan obujam vještina koje su im potrebne za život. To je možda i najbitnije, osobni razvoj pojedinca i rad na samostalnosti i samodostatnosti. Mi upravo radimo na tome da oni sami postanu odgovorni za sebe. Znači, kad idemo na neku aktivnost, oni moraju biti prisutni dok se pakiraju stvari, moraju znati kako im stvari izgledaju, moraju znati što će ponijeti, a što neće. Kad dođemo na aktivnost nema mame, nema tate, oni su sa svojim kolegama, svojim vršnjacima i zajedno moraju obaviti aktivnost, dostići neki cilj. Osim toga, naglasak je i na osobnoj higijeni i čistoći i cjelokupnom zdravlju. Dakle, vani na otvorenom su. Uče vještine koje su im bitne, npr. vezanje čvorova za razvoj motorike ili rad s alatima. Oni u izviđačima već od petog razreda osnovne škole uče raditi sa sjekirama, pilama, noževima. Zajedno uče kako napraviti zaklon, dakle, uče vještine koje mogu biti primjenjive za jako puno toga. Sa starijima radimo na razvoju vještina koje im mogu pomoći, ne samo na fakultetu, nego jednog dana i na poslu.

Naši predvodnici razvijaju vještine vođenja, upravljanja ljudima, upravljanja vremenom, planiranja, logistike. Ako idu negdje na stazu, moraju se pobrinuti da im patrola ima dovoljno vode, što će jesti, kako će doći tamo, kako će se vratiti, koji je popis opreme. Sve ovo mogu primijeniti na bilo koji drugi projekt ili aktivnosti. Govorim to iz osobnog iskustva. Ja sam već u prvom srednje vodio patrolu. Na fakultetu sam isto bio u raznim udrugama i prvu godinu kad sam počeo raditi mogao sam bez problema organizirati maturalno putovanje za svoje učenike.

Unaprijed ih učimo da razmisle što im sve treba. Što se sve može dogoditi? Koji su mogući rizici? A onda imamo i najstarije. To bi bili naši Brđani koji su nam sad mlađi Brđani. Oni su sad na fakultetu i uz moju pomoć organiziraju logorovanje u Rovinju. Napravili su program, raspisali sve uz svoje obaveze u drugim gradovima u kojima studiraju, opet su našli vremena i za našu udrugu.

Zamolila sam mlade istraživače Evu Caktaš i Žarka Adamovića da mi pojasne vještine koje polažu, a oni su se samo nadovezivali jedan na drugoga ne krijući zadovoljstvo stečenim iskustvom. Usput su iskoristili priliku i pozvali svoje vršnjake da im se od jeseni pridruže na izviđačima.

U svakom slučaju, svaka vještina, svako vještarstvo, svaka specijalnost nam pomažu da rastemo kao osoba. Izviđači su dobri za svakoga. Mislim da bi svakom djetetu danas trebalo više povezivanja s prirodom.

Za kurirstvo je potrebno u nekoliko dana izvršiti više različitih zadataka. Neki od njih su samovanje u šumi, šutnja, moći prehodati 30 kilometara, skrivanje i prenošenje poruke.

Na logorovanju u Rovinju imat ćemo prilike polagati vještarstva za plivača i kurira te specijalnosti za bolničara, novinara i kuhara. Od ovih vještina i specijalnosti imamo brojne prednosti. Polaganje za kurira testira našu izdržljivost, a to iskustvo možemo prenijeti na školske obaveze, ali i na svakodnevni život.

Naravno, sve specijalnosti su nam jako bitne. Važno je znati sam sebi pripremiti hranu, pogotovo će nam to znanje dobro doći kad ćemo biti na faksu.

Svjesni smo toga da rad s mladim ljudima donosi i određene izazove, pogotovo kada je u pitanju digitalno doba u kojem živimo. Koji su izazovi s kojima se suočavate u radu s mladima i na koji način ih rješavate?

Jurica Korade. Jedan od najvećih problema nam je upravo to što djeca imaju i druge aktivnosti zbog usklađivanja vremena za sastanke. Drugi problem nam je manjak prostora. A treći je manjak voditelja. U izviđačima vrijedi pravilo da stariji podučavaju mlađe. Dakle, srednjoškolci će podučavati osnovnoškolce, članovi koji studiraju će podučavati članove koji su srednja škola. S obzirom da smo mi relativno mali grad, većina naših članova kad završi srednju školu, ode na fakultete i onda ih najčešće gubimo. Što se tiče digitalnog doba, mislim da imamo malo iskrivljenu sliku mladih da oni žele cijelo vrijeme biti zalijepljeni na ekrane. No, to je čisto zbog toga što im nije ponuđeno ništa drugo. Vremena su se promijenila. Nije to kao nekad, izađeš ujutro na ulicu, vratiš se za ručak, večeru i to je to što si doma. Zato mislim da su važne upravo ovakve aktivnosti, ne samo izviđači, nego i sve druge udruge koje se bave s djecom i mladima. Evo npr. na logorovanju će djeca imati mobitele samo između 14 i 15 sati, dok je strogi odmor. Ali u 90% slučajeva oni nazovu mamu ili tatu, razgovaraju 10 ili 15 minuta, vrate mobitel i kažu idemo dalje. Treba im se ponuditi alternativa da mogu biti sa svojim kolegama i prijateljima, steći društvene i socijalne vještine i interakcije.

S obzirom da obilježavamo Svjetski dan vještina mladih prilika je da razmislimo o budućnosti. Kako unaprijediti postojeće programe za mlade? Koji su planovi izviđača u predstojećem razdoblju?

Jurica Korade. Za početak želimo u našem gradu osvijestiti djelovanje udruge. Prijavit ćemo se za jednu nacionalnu aktivnost, što znači da bi u Bjelovar došlo nekih 200, 300 izviđača. A plan nam je i kroz koju godinu možda čak napraviti i zborovanje što je najveća godišnja aktivnost Saveza izviđača Hrvatske. Nedavno smo bili u Karlovcu gdje je bilo preko 1000 izviđača.

Za jesen planiramo aktivnost koja će biti za svu djecu Grada Bjelovara. Imamo prostor u Kapeli u kojem ćemo organizirati pokazni bivak. Sve će biti u potpunosti besplatno, a djeca će moći vidjeti što se radi u izviđačima. Naši članovi će biti tamo cijeli vikend, prespavat će u šatorima, dok će zainteresirana djeca doći ujutro i ostati do navečer. Svi koji će biti zainteresirani moći će se učlaniti u udrugu. Što se tiče članarine, ona iznosi godišnje 40 eura.

Što se tiče redovnih aktivnosti, svake godine analiziramo što smo dobro napravili, a što nismo. Trenutno školujemo mlađe voditelje i pripremamo ih za vođenje aktivnosti.

Prostor nam je veliki problem jer smo smješteni u potkrovlju koje je razvedeno u više manjih prostorija pa nemamo centralni prostor za aktivnosti. U isto vrijeme nam je gotovo sva oprema u podrumu zgrade. Problem je i parking. Uglavnom, nadamo se da ćemo u skoroj budućnosti imati adekvatan prostor za rad.

Kad razmišljamo o volontiranju, ono je važan aspekt našeg osobnog razvoja i itekako doprinosi društvu i empatiji kod mladih. Imaju li izviđači iskustva s volontiranjem?

Jurica Korade. Apsolutno. U udruzi smo svi volonteri i svi potpisujemo volonterske ugovore. Godišnje imamo odrađenih stotine i stotine sati bez ikakve financijske i materijalne koristi. Također, mlađi članovi kad postanu punoljetni potpisuju volonterske ugovore, ali njihovi volonterski ugovori su ograničeni samo na period dok se provodi aktivnost.

Motivacija i angažman voditelja ključni su za razvoj i provedbu bilo kojeg programa. Što vas osobno motivira?

Jurica Korade. Izviđači su u Bjelovaru počeli s radom 2003. godine. Već sljedeće godine je službeno oformljena udruga. Ja sam tada bio sedmi razred i od onda najljepše uspomene koje imam su uvijek bile sa izviđača. Znači, netko je vodio mene. Netko je meni organizirao aktivnosti. Netko je mene naučio kako se digne šator, zapali vatra, sveže osnovni čvor. To je nešto što mene pokreće. Djeca danas nemaju puno mogućnosti. Dosta su zatvoreni, nemaju se mogućnosti družiti, imati aktivnosti koje im razvijaju samopouzdanje. Mislim da im puno znači kad odu na logorovanje na deset dana. Funkcioniraju unutar male radne skupine sa svojim predvodnikom koji im je mama, tata, baka, djed. Kad se vraćamo s aktivnosti, oni već pitaju, kad idemo opet? Znači, to je onda to. Onda znamo da smo odradili dobar posao. To je ono što nas veseli, vidjeti da su sretni i puni samopouzdanja i da se razvijaju u mlade osobe koje su od nekakvog uplašenog klinca postali osobe koje bez problema postroje njih desetero. Mislim da dobivaju jako puno, a onda to pokreće i nas.

Uz sve obaveze imate li vremena za čitanje i postoji li literatura o izviđaštvu koju bi mogli preporučiti?

Jurica Korade. Postoji. Ne samo o izviđaštvu, nego općenito, o pokretima mladih. U principu su to teme koje se bave mladima i grupnim radom. Sam osnivač izviđača Robert Baden Powell je napisao nekoliko knjiga koje su, iako napisane prije više od 100 godina, primjenjive i danas.

Mlađim čitateljima će biti zanimljivi pustolovni romani iz kojih i mi sami tražimo inspiraciju za aktivnosti.

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 15. srpnja 2024. I Svjetski dan vještina mladih (ciljevi 4 i 8) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

20.05.2024. I Svjetski dan pčela (cilj 15)

Ana — Mon, 20 May 2024 06:25:18 +0000

ŽIVOT S PČELAMA

Povodom Svjetskog dana pčela koji se obilježava 20. svibnja, razgovarali smo s Marijom i Daliborom Horvat iz Bjelovara, vlasnicima OPG-a. U razgovoru s njima nastojali smo se dotaknuti pitanja koja su važna za naše ali i šire područje u pčelarstvu. Kako izgleda pčelarstvo u Hrvatskoj ali i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, s kojim se problemima susreću, koje su sve dobrobiti meda i ostalih proizvoda od meda za naše zdravlje, saznali smo od naših sugovornika. Svoje stručno ali i osobno mišljenje podijelili su s nama. Oduvijek su pčele privlačile ljude i budile našu znatiželju, a o njihovom načinu života i gotovo savršenoj organiziranosti oduvijek se znalo.

Isplativost i svakodnevni rad

Bavljenje pčelama uz povoljne vremenske prilike omogućava relativno brz povratak uloženih sredstava (barem mi to tako vidimo) od ostalih djelatnosti vezanih uz prirodu i poljoprivredu. Slažete li se s ovom tvrdnjom? Kako biste nam približili pčelarstvo i rad s pčelama? Možete li nam opisati svoje svakodnevne aktivnosti kao vlasnici OPG-a Horvat?

Mogućnost brzog povrata uloženih financijskih sredstava jednaka i brzom gubitku uslijed vremenskih nepogode ili bolesti pčela. Čista isplativost bavljenja uzgojem pčela važna je profesionalnim pčelarima s velikim brojem košnica. Za male pčelare kojima je vlastiti vrhunski proizvod krajnji cilj, čista isplativost nije na prvom mjestu. To naravno ne znači da treba beskonačno ulagati bez rezultata i povrata uloženog.

Samo dobre vremenske prilike ne garantiraju i veliki prinos meda. Da bi pčelarska sezona bila uspješna , važno je da je pčelar dobro educiran (pčelarska literatura, pohađanje tečaja pčelarenja, edukativnih predavanja, izmjena znanja s iskusnijim pčelarima), da zna pripremiti svoje pčelinje zajednice za dolazeću zimu, da se tokom zime priprema za nadolazeće radove u pčelinjaku početkom proljeća (užićavanje okvira, otapanje voska, priprema satnih osnova, popravljanje oštećenih nastavaka ili priprema novih, priprema pčelinjih pogača ili nabavka istih, dezinfekcija alata i pribora itd. ). Mi smo stacionirani pčelari, tako da naš intenzivan rad na pčelinjaku kreće u trećem mjesecu. Pčelinje zajednice pripremamo da bi imali uspješno vrcanje cvjetnog meda, bagrema i lipe u šestom mjesecu.

Nakon toga slijedi suzbijanje varoe, kontrola hrane u košnicama, potencijalna prihrana i uzimljavanje.

Pčelarstvo u Hrvatskoj

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, u 2018. godini bilo je 7283 pčelara. Najveći broj pčelara zabilježen je u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kako biste procijenili na kojem mjestu se nalazi Bjelovarsko-bilogorska županija i kakvi su uvjeti za daljnji razvoj? Koji su čimbenici ključni za razvoj pčelarstva u Republici Hrvatskoj?

Budući da je Splitsko-dalmatinska županija velika i ima veliki broj pčelarskih udruga to je i za očekivati. Vjerojatno se i nakon 6 godina nije stanje bitno promijenilo. Jake su i Osječko-baranjska i Sisačko- moslavačka županija, a mi smo, nadam se, u „zlatnoj sredini“. Točan podatak nemam, ali mislim da se on kreće u Županiji oko 27000 košnica, oko 350 pčelara koji su članovi 6 udruga.

Pčelarstvo je u Republici Hrvatskoj tradicionalna poljoprivredna grana i trebalo bi imati veliki gospodarski značaj. Važno je poticati i educirati mlade ljude da se počnu njime baviti.

Kako u drugim djelatnostima tako i u pčelarstvu važno je da možemo svoj med prodati po korektnim cijenama, što na kućnom pragu i na veliko, jer otkupa na veliko gotovo da i nema, a ono što se nudi je po jako malim cijenama. Treba povećati kontrolu uvoza, naročito patvorenog meda. Preporuka je da se med kupuje direktno od pčelara.

Važnost pčela za ekosustav i ljudsko zdravlje

Pčele su dragocjeni dio ekosustava. Od iznimnog su značaja za naše zdravlje. Smatrate li da mi to uistinu shvaćamo? Da znamo kolika je njihova važnost? Na koji način nam se to još može približiti?

Pčelarstvo je danas gotovo u potpunosti kultivirano u najvećem djelu svijeta. Svi trebaju biti uključeni u očuvanje tih marljivih i nadasve korisnih kukaca i njihova uloga u našem svakodnevnom životu uopće nije upitna. Važnost pčela je neprocjenjiva, no njihov doprinos kroz oprašivačku aktivnost višestruko je veći od vrijednosti pčelinjih proizvoda koje proizvedu.

To se provodi edukacijom već od vrtićke dobi, preko škola, manifestacija, sajmova.

Da još malo ostanemo na zdravlju. Možete li nam reći nešto više o dobrobiti meda, propolisa i matične mliječi? Da li vi kao OPG proizvodite neke proizvode od meda? Za što se koriste?

Naš OPG nudi tri vrste meda: cvjetni, bagrem i lipu, pelud i propolis. Ti proizvodi se najčešće konzumiraju za vrijeme jesenskih prehlada i tijekom zime, iako bi se trebali koristiti kroz cijelu godinu budući da imaju važnu ulogu u jačanju imuniteta. O njihovoj dobrobiti može se sve naći u literaturi i na internetu. Važno je naglasiti da sve te proizvode pčele koriste svakodnevno u svojim zajednicama za ishranu legla, pčela i matice (med, pelud i matična mliječ) te dezinfekciju košnice (propolis).

Izazovi u pčelarstvu

Pčelinje populacije mogu pružiti vitalne znakove kada je u pitanju zdravlje određenog područja. Čimbenici koji utječu na populacije pčela također će utjecati na druge vrste kukaca i općenito na veći ekosustav. Nažalost, svjedoci smo sve češćih gubitaka kolonija pčela kako u svijetu tako i kod nas. Što je uzrok tome? Kolika je čovjekova uloga?

Gubitak pčelinjih zajednica je za svakog pčelara ne samo ekonomski nego i emotivni gubitak. Zimski gubitci su sastavni dio života pčela i pčelarenja i ne bi smjeli prelaziti 10%. Međutim, posljednjih godina sve više pčelara prijavljuje gubitke tijekom gotovo čitave godine. Ako zajednice nisu na vrijeme tretirane protiv varoe ili je to učinjeno neuspješno, zajednice jako oslabe i ugibaju unatoč velikoj snazi. Veliki su problem i nesavjesni pojedinci koji svoje poljoprivredne kulture i blizini pčelinjaka tretiraju u vrijeme cvatnje, najčešće nedozvoljenim sredstvima. U tom slučaju pčele u svoja društva unose pesticidima kontaminirani pelud što dovodi do pojačanog uginuća.

Jedno vrlo jednostavno i teško pitanje. Što će biti s nama ljudima ako pčele nestanu? Mislite li da će se to uistinu dogoditi?

Zbog onečišćenja okoliša i bolesti koje su se u Europi pojavile zadnjih desetljeća pčelama prijeti velika opasnost, a bez njih bi došla u pitanje i ishrana čovječanstva, posebice u EU, gdje o oprašivanju ovisi i do 80 % poljoprivrednih kultura koje se koriste za prehranu. Budući da smo svjesni tog problema i važnosti pčela vjerujemo da do toga neće nikada doći.

Pčelarski proizvodi i njihova primjena u raznim industrijama

Pčelarska industrija proizvodi poznate proizvode kao što su med, pčelinji pelud, pčelinji vosak, pčelinji otrov, matična mliječ… da spomenemo samo neke. Ovi pčelinji proizvodi imaju vrlo različite uloge, na primjer u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, kao dodatak prehrani, u medicinskoj industriji kao prirodni lijek za virusne infekcije. Pčele su jedan od naših primarnih oprašivača ali nije im to jedina funkcija u prirodi. Koriste nam na puno više načina što vidimo iz navedenih primjera. Koliko je to važna gospodarska grana?

Koliko je pčelarstvo važna gospodarska grana govori činjenica da postoji Nacionalni pčelarski program koji je usklađen s Uredbama EU.

Ljubav prema pčelama

Pripremajući se za ovaj razgovor, naslutila sam koliko vam znači ovaj posao. Možete li opisati svoj osobni doživljaj i zašto biste pčelarstvo preporučili i drugima? Da li biste mogli izdvojiti nekog pčelara koji vas fascinira, zaljubljenika u pčele?

Iako je pčelarenje nepredvidljivo i nije fizički lagan posao on nama donosi zadovoljstvo. Ono zahtijeva izuzetno veliko znanje i strpljenje, a onaj tko tome pristupi s dušom zauzvrat dobiva veliki priljev energije, smirenosti, topline i zadovoljstva stečenog komunikacijom s pčelama. Med koji su proizvele naše pčele je nama najbolji, jer znamo da smo u tom procesu zajedno sudjelovali.

U svome radu da li koristite knjige kao sredstvo edukacije? Možete li nam izdvojiti neke stručne naslove? Koju edukaciju ste prošli? Koliko je trajala i koliko vam je pomaže u radu?

Godinu dana prije kupnje prvih 5 pčelinjih zajednica dobro sam proučio literaturu. Kasnije sam završio i pčelarsku školu, a i dugogodišnji sam pretplatnik časopisa „Hrvatska pčela“. Uvijek dobro dođu i informacije iskusnijih pčelara te edukativna predavanja u sklopu Pčelarskog sajma u Gudovcu i edukacije u organizaciji Županijskog pčelarskog saveza i savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede. Dobra iskustva imamo i sa studijskih putovanja i obilazaka drugih pčelinjaka po Hrvatskoj i Sloveniji.

Za kraj jedna književna preporuka. Imate li vremena za čitanje? Što volite čitati?

Redovito čitam sve vezano za pčelarstvo, a za dobar krimić uvijek se nađe vremena bar na godišnjem odmoru.

Razgovor vodila: Ivana Blažeković

The post 20.05.2024. I Svjetski dan pčela (cilj 15) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

11. svibnja 2024. I Svjetski dan ptica selica (cilj 15)

Ana — Mon, 13 May 2024 14:36:06 +0000

KAKO SE U HRVATSKOJ ČUVAJU PTICE SELICE?

Povodom Svjetskog dana ptica selica koji se obilježava dva puta godišnje – druge subote u svibnju i druge subote u listopadu razgovarali smo s predstavnicima udruge BIOM, Boleslawom Slocinskim i Svenom Kapeljom te s Darkom Podravcem, inženjerom elektrotehnike, fotografom i zaljubljenikom u prirodu. Svjetski dan ptica selica globalna je inicijativa usmjerena na podizanje svijesti o potrebi zaštite ptica selica i njihovih staništa. Naši sugovornici podijelili su svoja zapažanja i iskustva, nudeći uvid u izazove i napore koji se ulažu u očuvanje ovih važnih članova naših ekosustava.

Trenutno stanje ptica selica

Kada promatramo stanje ptica selica u Hrvatskoj, važno je sagledati njihovu prisutnost unutar naših ekosustava. Imate li uvid u trenutno stanje ptica selica u Hrvatskoj? Koje vrste su posebno ugrožene?

BIOM: Hrvatska se nalazi na srednjoeuropskom preletničkom putu kojim ptice prolaze od sjeverne i centralne Europe prema Africi u jesen i u drugom smjeru u proljeće. Posebno se izdvaja Jadranski preletnički put, koji je dio srednjoeuropskog preletničkog puta. Zahvaljujući dugogodišnjem praćenju migracija ptica u ornitološkoj stanici Rovozna u Parku prirode Učka, dugogodišnjih terenskih istraživanja i opservacija sve razvijenije zajednice promatrača ptica imamo pozitivne i negativne uvide. Pozitivno je što Hrvatska ima veliku raznolikost ptica selica. Imamo neka mjesta kao što su delta Neretve, otok Pag ili Ravni kotari koja su jako bitna odmarališta i zimovališta za ptice selice. Nažalost, u našim ornitološkim postajama, ali i kod kolega vani, bilježi se sve manje ptica. Kad se pogledaju podaci o pticama selicama kroz godine, jasno se vidi kriza bioraznolikosti. Najugroženije su one vrste ptica koje su usko vezane uz neku stanišnu nišu, npr. ptice koje se hrane na pješčanim lagunama. Potpuna uzurpacija plaža od strane ljudi ostavlja ovim pticama vrlo malo mjesta. Ugrožene su isto one ptice na koje utječe kombinacija gubitka staništa, intenzivnog korištenja kemikalija u poljoprivredi i direktnog uništavanja od strane ljudi u krivolovu (prepelica, patka njorka, glavata patka), zatim kroz trovanje (od čega stradavaju strvinari) ili uništavanje gnijezda (gačac).

Prijetnje pticama selicama

Razumijevanje specifičnih prijetnji koje ptice selice doživljavaju unutar hrvatskih ekosustava ključno je za razvoj učinkovitih strategija za njihovu zaštitu. Koje su to opasnosti koje ptice selice susreću u Hrvatskoj, uključujući njihova staništa tijekom migracije?

BIOM: Poznato je osam glavnih prijetnji za ptice: (1) gubitak i degradacija staništa, (2) klimatske promjene, (3) pojava invazivnih stranih vrsta, (4) kolizija sa staklom i infrastrukturom, (5) elektrokucija na srednjenaponskim stupovima, (6) kemizacija poljoprivrede, (7) trovanje divljih životinja, te (8) ilegalno ubijanje i hvatanje ptica.

Gospodine Podravec, ljubitelj ste prirode i fotograf, možete li podijeliti s nama neko osobno iskustvo ili trenutak koji vas je posebno inspirirao ili ostavio snažan dojam o važnosti zaštite prirode i ptica selica?

Darko Podravec: Nakon nekoliko mjeseci istraživanja fotografskih tehnika i ptica u prirodi bez prevelikih očekivanja sustigla me zapanjenost vezana za činjenicu koliko prirodu uopće ne poznajem. I ta zapanjenost nije prestajala mjesecima i mjesecima jer mi je priroda doslovno svakim izlaskom otkrivala nekoliko „novih“ vrsta ptica različitih oblika, veličina i boja, različitog načina ponašanja, različitih tehnika lova, te ponekad vrlo neobičnog glasanja. S vremenom sam spoznao da su različite skupine ptica evolucijski uklopljene u različite tipove staništa poput livada, šuma, rijeka, močvara, planina, poljoprivrednih mozaika, kao da se ispred mene otvarao cijeli niz paralelnih svjetova za koje nisam znao da postoje. U isto vrijeme jedan svijet se pred mojim očima polagano gasio. Stotine hektara ribnjaka u Narti dugi niz godina bilo je napušteno i postepeno se isušivalo, što je u konačnici rezultiralo do potpunog raspada cijelog močvarnog ekosustava, od njegovog temelja do vrha, što se loše odrazilo i na lokalno stanovništvo koje je desetljećima o njemu gospodarski i ekonomski ovisilo, ali i profitiralo. Naprosto nedopustiv razvoj događaja, koji je srećom nedavno dobio sretan završetak obnovom cijelog područja u prvobitno stanje. Živimo u vremenima kada tehnološki napredak i jednosmjerno orijentirano vodstvo iznenađujuće lako može odnose u prirodi katastrofalno poremetiti, o čemu već sada svjedoči vrlo duga i sve duža lista ugroženih vrsta ptica, kukaca, vodozemaca, gmazova, riba, ali i biljaka. Treba poduzimati mjere da i čovjek ne završi na toj listi.

Zaštita ptica selica kroz projekte

Vaša aktivnost u volonterskim akcijama popularizacije prirode svjedoči o vašem dubokom angažmanu u očuvanju prirode. Koji su to projekti ili akcije na kojima ste sudjelovali, a smatrate ih posebno značajnima za zaštitu ptica selica i njihovih staništa?

Darko Podravec: Popis aktivnosti u kojima sam kao terenski istraživač za znanstvenike sakupljao osnovne informacije s terena je dosta raznolik i svaki od njih ima specifične ciljeve. Osnovni je zadatak ustanoviti brojnost i rasprostranjenost određenih vrsta u odnosu na prethodna razdoblja kako bi se odredili trendovi koji mogu ukazati na neke probleme, ali i na njihova rješenja. Jedan od prvih projekata u kojima sam sudjelovao ponovo započinje ovog ljeta i završava do kraja idućeg ljeta, čak i vi možete sudjelovati. To je međunarodni cenzus bijele rode. Bijela roda je ptica močvarica u bliskom odnosu s ljudima i vrlo je pristupačna za uočavanje i promatranje, te donošenje generalnog zaključka postoje li problemi na području gniježđenja ili na seobenim putevima dugačkima oko 15000 (petnaest tisuća) kilometara. Cilj projekta je obilazak baš svih naselja, sela i gradova radi pronalaska gnijezda svih bijelih roda u pojedinoj državi i njihovog bilježenja na karti. Od oko 1100 gnijezda u Hrvatskoj u Bjelovarsko-Bilogorskoj županiji ih se nalazi oko 240. U tome sudjeluju i županijske javne ustanove nadležne za zaštitu prirode, koje iduće godine imaju primarni zadatak u bilježenju podataka o njima za potrebe statističke analize. Usporedbom s podacima sakupljanima svakih deset godina, određuju se trendovi – brojnost bijele rode, uspješnosti gniježđenja, brojnosti mladih ptica te utjecaji građevinskih zahvata ili promjena u poljoprivrednim praksama ili klimatskih promjena. Ako problemi postoje za bijelu rodu, onda postoje i za mnoge druge slične vrste s kojima dijele i stanište i seobene puteve.

Pored toga sudjelujem u siječanjskim međunarodnim zimskim prebrojavanjima močvarica koji na sličan način obraća pažnju na mnoge ptice krajnjeg sjevera Europe koje zimi migriraju na odmrznute obale naših rijeka, jezera, ribnjaka i mora. Ove godine u Hrvatskoj je na 311 lokacija sudjelovalo 133 volontera koji su zabilježili 151 ptičju vrstu, odnosno 104053 ptica. Moguće je sudjelovati u Europskom promatranju ptica koji se održava prvog vikenda svakog listopada, kada su ptice cijelog kontinenta u migraciji u toplije krajeve. To deseci tisuća ljubitelja ptica koriste kao svojevrsno natjecanje u broju opaženih vrsta čime se kroz medije popularizira promatranje ptica i svijest o potrebi za njihovom zaštitom. Iznimno sam u siječnju 2021. godine imao priliku sudjelovati u zimskom prebrojavanje crvenih lunja na njihovim noćilištima u sklopu projekta LIFE EUROKITE, naprosto iz razloga što su jednu od tih ugroženih ptica znanstvenici opremili GPS uređajem, pa je promatranjem trebalo provjeriti njeno zdravstveno stanje i okruženje. Bila je odlično i u društvu još jedne crvene lunje! Sudjelovao sam u još nekoliko monitoringa, neki se rade po danu, neki po noći, ali oni obuhvaćaju sve vrste ptica, dakle i ptice stanarice.

Udruge igraju ključnu ulogu u provođenju projekata i inicijativa usmjerenih prema zaštiti ptica selica. Možete li nam predstaviti neke projekte i inicijative udruge Biom koji su posebno usmjereni na zaštitu ptica selica u Hrvatskoj?

BIOM: Najbolji primjer našeg projekta koji se bavi zaštitom ptica selica je projekt Adriatic Flyway – Jadranski preletnički put. U Hrvatskoj ga provode Udruga Biom iz Zagreba i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka. U sklopu projekta fokusiramo se na različite strategije kako bismo osigurali stvarnu zaštitu ptica selica. Kroz strategiju izgradnje znanja provodimo aktivnosti praćenja prijetnji na terenu, te socio-ekonomska istraživanja percepcija i motivacija krivolova. Naš zagovarački tim radi na zagovaranju boljih praksi, zakonodavstva i efektivnog provođenja zakona po pitanju zaštite ptica i njihovih staništa na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, državnoj i međunarodnoj. Aktivni smo naročito u razvoju zajednice promatrača ptica. Organiziramo javna promatranja ptica, radionice za djecu i odrasle, te specijalizirane edukacije za prepoznavanje vrsta. Vjerujemo da izgradnjom jake zajednice promatrača ptica gradimo veću zainteresiranost društva za očuvanje prirode.

Suradnja s lokalnim zajednicama

Suradnja s lokalnim zajednicama važna je za uspješnu zaštitu ptica selica i njihovih staništa. Surađujete li kao udruga s lokalnim zajednicama diljem Hrvatske kako bi se promovirala svijest o očuvanju ptica selica i poduzeli konkretni koraci za njihovu zaštitu?

BIOM: Vjerujemo da motivirane lokalne zajednice imaju najveću moć po pitanju zaštite ptica i njihovih staništa. Surađujemo s lokalnim zajednicama u delti Neretve, na Kvarnerskim otocima, kod Vranskog jezera i na mnogim drugim mjestima. Razvijamo mrežu volontera za praćenje krivolova na ptice, čime ciljamo ojačati lokalne zajednice u suprotstavljanju ilegalnom ubijanju migratornih ptica. Na Kvarneru, u sklopu projekta LIFE SUPport, surađujemo s lovcima, stočarima i turističkim sektorom radi poboljšanja uvjeta za gniježđenje bjeloglavih supova.

Zapažanja o populaciji ptica selica

Kao član Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode te udruge BIOM, imate bogato iskustvo u monitoringu ptica i aktivnostima zaštite prirode. Možete li nam iznijeti neka zapažanja ili trendove koje ste primijetili kroz svoj rad u pogledu populacije ptica selica u našoj županiji?

Darko Podravec: Postoje usponi i padovi. Općenito, pa tako i u našoj županiji, najugroženija staništa su ona močvarna koja su nekada postojala uz nekadašnje vijugave rijeke Česmu i Ilovu. Danas one nisu vijugave, kao niti njihove nizinske pritoke, danas gotovo da nema živih ljudi koji se sjećaju kako izgleda rijeka u prirodnom vodotoku. Njihova regulacija posljedica je aktivnosti iz prošlog stoljeća i želje za poljoprivrednim zemljištima nastalih isušivanjem močvarnih terena. Srećom, na nekadašnjim močvarama naše županije danas se nalaze četiri velika ribogojilišta čije uprave sukladno zakonskim propisima toleriraju prisutnost divljih vrsta u njima. Ti ribnjaci vrlo su važni za usko specijalizirane ptice močvarice koje se samo na takvim lokacijama mogu prehraniti i preživjeti prilikom seobe na daleki sjever Europe i obrnutim smjerom u Afriku. Naravno, ljeti se u tršćacima pored raznih pataka i čaplji gnijezde i močvarne pjevice. Spomenutim propadanjem ribnjaka Narta imao sam priliku bilježiti smanjivanja jednog od najvećih gnjezdilišta sivih čaplji smještenog u šumi pored sela Berek. S 400 gnijezda bilo je to četvrto gnjezdilište po veličini u Hrvatskoj, na vrhovima grana svakog stabla bilo je od pet do deset gnijezda. Do potpunog nestanka ovog „Čapljograda“ uzrokovanog nestajanjem staništa za prehranjivanje trebalo je osam godina. S druge strane ribnjaci Sišćani i Blatnica su unatoč sve težoj borbi s klimatskim promjenama, sušama i s time povezanim vrlo velikim financijskim gubicima još uvijek u funkciji. Zahvaljujući tome, kao i održivom upravljanju resursima, prije dvije godine potvrđeni su kao nove lokacije za gniježđenje žličarki, čaplji danguba, žutih čaplji, gakova i sivih štijoka, pored niza od dvadesetak ranije poznatih ptica selica. Pored toga, obližnje stoljetne šume hrastova, i privatne i pod upravom Hrvatskih šuma, desetljećima su sigurno skrovište za skrovite crne rode. I za orlove štekavce, iako oni nisu ptice selice. Nadam se da će prošle godine odobren plan upravljanja nadležnoj javnoj ustanovi omogućiti organiziranja suradnje za još učinkovitije, sukladno propisima, održivo upravljanje šumama, ribnjacima i poljoprivredom.

Možete li navesti nekoliko konkretnih koraka koje svatko od nas može poduzeti kako bi pridonio zaštiti ptica selica i njihovih staništa?

Darko Podravec: Danas je na svijetu nikada veći broj ljudi i tolike osobne potrebe imaju za zadovoljiti da je teško pronaći mjesto i vrijeme na planetu na kojemu ne bilježimo negativan utjecaj na okoliš i prirodu. Promatrajući ptice selice, njihova borba za preživljavanjem traje cijelo vrijeme, kako u staništima tako i na migracijskim putevima. Pticama selicama nije lako i bez prisutnosti čovjeka, a s njim je kudikamo teže zbog isušivanja močvara za potrebe poljoprivrede, širenja pustinja uzrokovanog klimatskim promjenama, gradnjom dalekovoda bez opreme koja onemogućava strujne udare, neselektivnim masovnim uništavanjem kukaca pesticidima, uvozom kućnih ljubimaca koji su invazivne vrste koje zauzimaju ili mijenjaju staništa, raširenim krivolovom radi švercanja delikatesa u susjedne zemlje i tako dalje. Stoga čitateljima predlažem tri koraka:

Samodisciplina. Ograničavanje upotrebe manje nužnih proizvoda i energije smanjuje pritisak na okoliš i prirodu smanjenjem industrijske proizvodnje, a time smanjenjem proizvodnje otpada i emisije CO2 u okoliš na oba kraja trgovačkih lanaca. Propisno razvrstavajte i zbrinjavajte otpad koji stvarate.
Edukacija. Danas je teško razlikovati stvarnost od neistina u medijskom prostoru. Preporučam komunikaciju s osobama znanstvenog profila koje mogu pružiti uvid u kvalitetnu literaturu i pripadajuće izvore podataka. Učlanjenje u udruge koje se bave zaštitom prirode i okoliša bitno olakšavaju ovaj korak.
Aktivnost. Izađite u prirodu, istražujte ju na način koji vama odgovara, dobro je za zdravlje. Prenesite svoja otkrića u javni prostor internetom, izložbama ili predavanjima. Djelujte politički u interesu prirode. Na internetskim Narodnim Novinama pročitajte propise koji se odnose na zaštitu okoliša i prirode, kako bi u slučaju potrebe poznavali nadležnosti pojedinih institucija i stekli samouvjerenost za djelovanje u javnom interesu, što priroda jest.

Podrška državnih institucija

Zaštita ptica selica zahtijeva koordinirane napore na svim razinama, uključujući i podršku državnih institucija. Kako biste ocijenili trenutnu podršku i suradnju državnih institucija u Hrvatskoj u pogledu zaštite ptica selica?

BIOM: Hrvatska ima razvijen sustav zaštite prirode. Postoji ukupno 50 javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. U sklopu Državnog inspektorata imamo inspekciju zaštite prirode, kao i Upravu i Zavod za zaštitu prirode, koji su aktivni u sklopu MINGOR-a. Posljednjih godina radilo se mnogo na poboljšanju kapaciteta sustava zaštite prirode. Sada postoje planovi upravljanja zaštićenim područjima i planovi upravljanja za određene vrste. Nadamo se da će ovi planovi postati realnost, te će u ornitološkim rezervatima, na zimovalištima i odmarilištima ptica selica nastati realna zaštita od realnih prijetnji.

Što čitati?

Za daljnje istraživanje o pticama selicama i njihovoj zaštiti te ulozi u očuvanju ekosustava, možete li nam preporučiti knjige ili izvore koje bi čitatelji mogli koristiti za dublje razumijevanje ove teme?

BIOM: Za početak upoznavanja s pticama najčešće preporučujemo priručnik za prepoznavanje ptica “Ptice Hrvatske i Europe” u izdanju udruge Biom. Zatim „Atlas selidbe ptica Hrvatske“ u izdanju Zavoda za ornitologiju HAZU i knjigu „A world on the wing“ autora Scotta Weidensaula.

Darko Podravec: Ptice Hrvatske i Europe, hrvatsko izdanje knjige „Collins Bird Guide“; Ptice prirodnih staništa Hrvatske, Zdravko Dolenec ; Ptice tu oko nas – Zdravko Dolenec; Ptice Hrvatske – Ornitološki priručnik, Davor Krnjeta; Ugrožene i zaštićene ptice Hrvatske, Zdravko Dolenec, Petra Dolenec; Ptice zimovalice i preletnice Hrvatske, Zdravko Dolenec; Crvena knjiga ptica Hrvatske, Tutiš, V., Kralj, J., Radović, D., Ćiković, D., Barišić, S., Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu prirode; Ornitološki rezervat Crna Mlaka – Goran Šafarek; Ušće Mure – hrvatska Amazona, Goran Šafarek; Velebit: iskustvo planine – Krunoslav Rac.

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 11. svibnja 2024. I Svjetski dan ptica selica (cilj 15) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

22. travnja 2024. I Dan planeta Zemlje (cilj 13)

Ana — Mon, 22 Apr 2024 07:31:38 +0000

PLANET PROTIV PLASTIKE

Povodom Dana planeta Zemlje, koji se obilježava 22. travnja, razgovarali smo s dr. sc. Damirom Orosom tehnologom zaposlenim na kompostani u Bjelovaru.

Kako biste nam bolje približili rad kompostane u Bjelovaru, možete li opisati vaše svakodnevne
aktivnosti kao tehnologa na ovom važnom projektu?

Damir Oros: Moj radni dan započinje pregledom stanja opreme i postrojenja, osiguravajući da su sve funkcionalne
i spremne za rad. Zatim koordiniram aktivnostima radnika, raspoređujući zadatke i pružajući smjernice kako bi se osigurala učinkovita obrada biootpada, optimalan proces kompostiranja, sazrijevanje i prosijavanje zrelog komposta. U suradnji sa radnicima, rješavam eventualne probleme ili izazove koji se mogu pojaviti. Moj zadatak je osigurati kontinuirani rad kompostane u Dolinama, u skladu sa zakonskim propisima i pravilnicima. Tijekom dana nadzirem proces kompostiranja, provjeravajući uvjete za optimalnu aerobnu razgradnju, uključujući temperature, vlažnost i kvalitetu materijala. Kompostiranje započinje formiranjem kompostnih hrpa od usitnjenog, izmiješanog i pripremljenog materijala. Intenzivni proces razgradnje biorazgradivog otpada dovodi do porasta temperature unutar hrpa do 73°C, a zatim se nastavlja u mezofilnim uvjetima. Hrpe se redovito preokreću kako bi se održala aeracija, uz praćenje temperature, vlažnosti i pH vrijednosti. Kroz sve ove aktivnosti, cilj nam je osigurati kontinuirani rad kompostane i proizvodnju visokokvalitetnog komposta, pridonoseći tako održivom gospodarenju biootpadom na području grada Bjelovara i okolnih općina.

Proces biološke obrade odvojeno-sakupljenog biootpada na kompostani predstavlja ključni korak u održivom gospodarenju otpadom. Možete li nam detaljnije objasniti kako taj proces funkcionira i koje su njegove ključne komponente?

Damir Oros: Naša kompostana se oslanja na prirodnu razgradnju organskog biljnog materijala uz pomoć mikroorganizama kao osnovu za obradu biootpada. Prvo, po dolasku na kompostanu, biorazgradivi materijal prolazi kroz proces uklanjanja nečistoća kako bi se osigurala čistoća. Zatim se materijal usitnjava pomoću sjeckalice, u našem slučaju radnog stroja Shredder. Kompostne hrpe se formiraju od prikupljenog materijala i služe kao osnova za početak kompostiranja.

Posebna pažnja posvećuje se kuhinjskom biootpadu, koji se tretira efektivnim mikroorganizmima radi ubrzanja procesa kompostiranja i smanjenja neugodnih mirisa. Redovito okretanje i miješanje kompostnih hrpa su bitni kako bi se osigurala dobra aeracija i visoka aktivnost mikroorganizama, sprječavajući tako stvaranje anaerobnih uvjeta koji mogu dovesti do neugodnih mirisa ili sporijeg procesa razgradnje.

Nakon što se proces kompostiranja dovrši i dobije se zreli kompost, provjerava se njegova kvaliteta. To uključuje analizu sadržaja hranjivih tvari, prisutnost patogenih mikroorganizama i nečistoća te drugih parametara kako bi se osiguralo da je kompost prve klase i spreman za uporabu.

Kroz ovaj proces, sakupljeni biootpad pretvara se u vrijedan kompost koji služi kao organsko gnojivo za tlo ili supstrat za uzgoj biljaka, pridonoseći održivom ciklusu hranjivih tvari u prirodi. Proces biološke obrade odvojeno-sakupljenog biootpada ključan je za održivo gospodarenje otpadom.

Projekt izgradnje i opremanja postrojenja za biološku obradu biootpada u Bjelovaru predstavlja značajnu investiciju u održivost lokalne zajednice. Koji su glavni ciljevi i prednosti ovog projekta iz vaše perspektive?

Damir Oros: Izgradnja i opremanje postrojenja za biološku obradu biootpada u Bjelovaru predstavlja značajan korak u unaprjeđenju održivog gospodarenja otpadom. Glavni ciljevi ovog projekta uključuju smanjenje količine otpada koji završava na odlagalištima, smanjenje troškova zbrinjavanja otpada, promicanje održivosti i svijesti o važnosti očuvanja okoliša, smanjenje emisija stakleničkih plinova te stvaranje visokokvalitetnog komposta koji može služiti kao prirodno gnojivo za poljoprivredna zemljišta u ekološkoj poljoprivredi.

Prednost ovog projekta prvenstveno leži u smanjenju količine otpada koja se odlaže na odlagalište u Dolinama, čime se smanjuje negativni utjecaj na okoliš, poput onečišćenja tla, vode i zraka. Također, proizvodnja komposta smanjuje potrebu za umjetnim gnojivima i kemijskim pesticidima u poljoprivredi, što doprinosi zdravlju tla i biljaka. Ukratko, ovaj projekt ima za cilj unaprijediti kvalitetu života građana Bjelovara i okolnih općina kroz održivo gospodarenje otpadom i promicanje ekoloških vrijednosti.

Integracija kompostane u širi sustav gospodarenja otpadom ima ključnu ulogu u efikasnom upravljanju otpadom na području Bjelovara i okolnih općina. Kako se kompostana povezuje s ostatkom sustava i na koji način doprinosi poboljšanju održivosti?

Damir Oros: Kompostana u Bjelovaru predstavlja važnu kariku u širem sustavu gospodarenja otpadom, koji uključuje prikupljanje, obradu i zbrinjavanje biootpada na održiv način. Integracija kompostane u ovaj sustav omogućuje pretvaranje organskog biorazgradivog u visokokvalitetni kompost koji se koristi kao organsko gnojivo u poljoprivredi ili za poboljšanje kvalitete tla za lokalne OPG-ove.

Kompostana surađuje s gradskim vlastima, školama, vrtićima, bolnicom, privatnim tvrtkama i građanima kako bi osigurala dovoljne količine biootpada za obradu. Obradom biootpada u kompost, smanjuje se otpad koji bi završavio na odlagalištu, čime se reduciraju emisije stakleničkih plinova i negativni utjecaji na okoliš.

Proizvodnja visokokvalitetnog komposta u kompostani koristi se kao prirodno gnojivo za poljoprivredu i vrtlarstvo, doprinoseći održivom ciklusu hranjivih tvari u prirodi. Kroz edukaciju i promociju održivog gospodarenja otpadom, kompostana podiže svijest građana o važnosti razdvajanja.

Može se utvrditi da kompostana igra ključnu ulogu u poboljšanju održivosti i promicanju ekološki prihvatljivih praksi gospodarenja otpadom na području grada Bjelovara i okolnih općina (Kapela, Nova Rača, Rovišće, Severin, Šandrovac, Velika Pisanica, Veliko Trojstvo i Zrinski Topolovac).

Postizanje europskih standarda u gospodarenju otpadom postavlja važan temelj za zaštitu okoliša i očuvanje resursa. U kojoj su mjeri ispunjeni standardi u našoj zajednici?

Damir Oros: Smatram da je nužno uskladiti naše prakse gospodarenja otpadom s europskim standardima kako bismo očuvali okoliš za buduće generacije. Implementacija najboljih praksi i tehnologija u obradi otpada, uz istovremeno educiranje građana o važnosti razdvajanja otpada, ključni su elementi sustava gospodarenja otpadom. Međutim, za takav napredak potrebno je znatno ulaganje u infrastrukturu.

Komunalac d.o.o. Bjelovar je uspješno implementirao program odvojenog prikupljanja otpada, uključujući biootpad, papir, plastiku, staklo i metal, kroz reciklažna dvorišta i kompostanu, čime je smanjena količina otpada koji završava na odlagalištu u Dolinama. Bitno je spomenuti da se u ovoj godini očekuje puštanje u rad postrojenje za sortiranje odvojeno prikupljenog otpada Grada Bjelovara, Sortirnice.

Kroz suradnju s lokalnim vlastima, civilnim sektorom, tvrtkama i građanima, radi se na podizanju svijest o važnosti pravilnog gospodarenja otpadom. Iako još postoje mnogi izazovi koje treba riješiti, vjerujem da smo na dobrom putu prema postizanju osnovnih europskih standarda u gospodarenju otpadom.

Suvremeni pristupi gospodarenju otpadom donose brojne prednosti za okoliš i lokalnu zajednicu. Omogućuje li rad kompostane smanjenje ekološkog otiska i poboljšanje kvalitete života građana Bjelovara?

Damir Oros: Svakako, ali još uvijek je rano za čvrste dokaze jer je kompostana počela s radom tek u siječnju ove godine. Do sada smo prikupili preko 500 tona biorazgradivog materijala koji bi većim dijelom završio na odlagalištu, dok bi se dio vjerojatno spalio, a odnosi se na granje.

Rad kompostane sigurno pridonosi smanjenju ekološkog otiska i poboljšanju kvalitete života građana Bjelovara na nekoliko načina. Prvo, kompostiranje biootpada umjesto njegova odlaganja na odlagališta smanjuje emisije stakleničkih plinova, što pozitivno utječe na okoliš i doprinosi smanjenju globalnog zagrijavanja. Drugo, korištenje komposta umjesto konvencionalnih gnojiva smanjuje potrebu za proizvodnjom umjetnih gnojiva, čime se smanjuju emisije stakleničkih plinova povezane s proizvodnjom i transportom tih gnojiva. Treće, smanjenje količine otpada na odlagalištima produžuje njihov životni vijek i smanjuje negativne utjecaje na okoliš, kao što je onečišćenje tla, vode i zraka. Edukacija građana o važnosti kompostiranja dodatno doprinosi promjeni ponašanja prema otpadu i očuvanju okoliša. Dakle, rad kompostane ima pozitivan utjecaj na smanjenje ekološkog otiska i poboljšanje kvalitete života građana Bjelovara.

Smanjenje emisija stakleničkih plinova ključno je za borbu protiv klimatskih promjena, a kompostana ima značajan potencijal u tom pogledu. Možete li nam objasniti kako kompostana doprinosi smanjenju emisija i promicanju održivosti?

Damir Oros: Obradom biootpada u kompostani smanjujemo količinu otpada koja završava na odlagalištima, čime se sprječava anaerobna razgradnja otpada i emisija metana, koji je jedan od najznačajnijih stakleničkih plinova. Proces kompostiranja pretvara organski otpad u stabilni kompost, što smanjuje potrebu za umjetnim gnojivima i kemijskim pesticidima u poljoprivredi, a time i upotrebu fosilnih goriva te emisije CO2 iz proizvodnje i distribucije tih proizvoda.

Kroz edukaciju građana o važnosti kompostiranja i održivog gospodarenja otpadom, kompostana potiče smanjenje količine otpada koji završava na odlagalištima i promovira kružnu ekonomiju, što doprinosi globalnoj borbi protiv klimatskih promjena.

Obilježavanje Dana planeta Zemlje postaje sve važnije u kontekstu rastuće svjesnosti o klimatskim promjenama i potrebi za akcijom. Kako vi promatrate značaj ovog dana?

Damir Oros: Obilježavanje Dana planeta Zemlje postaje sve važnije s porastom svijesti o klimatskim promjenama. Dan planeta Zemlje predstavlja važan podsjetnik na važnost očuvanja našeg planeta i potrebu za održivim pristupom životu i trošenju resursa. Obilježavanje ovog dana potiče nas na razmišljanje o načinima na koje možemo doprinijeti zaštiti okoliša.

Ovaj dan ističe važnost očuvanja biološke raznolikosti, smanjenja onečišćenja zraka, vode i tla te promicanja obnovljivih izvora energije i održivih praksi gospodarenja otpadom. Kroz različite aktivnosti, poput sadnje stabala, čišćenja okoliša ili edukacijskih događaja, možemo simbolično doprinijeti boljoj budućnosti naše planete.

Dan planeta Zemlje ove se godine obilježava pod motom “Planet protiv plastike”. Planirate li možda u budućnosti organizirati edukacije i radionice za građane o odvajanju otpada ili zero waste načinu života?

Damir Oros: Ovogodišnje obilježavanje Dana planeta Zemlje s motom “Planet protiv plastike” naglašava važnost smanjenja negativnog utjecaja plastike na okoliš. U skladu s tim, na Dan planete Zemlje Komunalac d.o.o. Bjelovar organizira edukacije o odvajanju otpada prema vrstama kako bi potaknuo recikliranje i smanjio uporabu plastike. Ove edukacije će se održati u dvije osnovne škole. Nisam upoznat s pojedinostima edukacije, ali pristao sam na aktivno sudjelovanje.

Cilj ovih edukacija je promicanje svijesti o važnosti zaštite okoliša i poticanje učenika na odgovorno ponašanje u vezi s otpadom. Kroz radionice učenici će dobiti praktične savjete o odvajanju otpada, recikliranju, kompostiranju i ponovnoj uporabi materijala. Nadamo se uspješnoj provedbi ovih aktivnosti i njihovom širenju u budućnosti.

Za kraj vas molim preporuku knjige ili knjiga o ovoj temi koje bi bile zanimljive široj skupini čitatelja.

Damir Oros: Preporučio bih knjigu “Ekološki otisak” autora Dražena Šimleše. Šimleša donosi relevantne informacije kroz analitičko-istraživački pristup, daje korisne savjete za smanjenje ekološkog otiska, čineći je zanimljivom publici koja želi saznati više o održivom načinu života.

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 22. travnja 2024. I Dan planeta Zemlje (cilj 13) first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

07.travanja 2024. I Svjetski dan zdravlja

Ana — Mon, 08 Apr 2024 07:21:29 +0000

ZDRAVLJE U FOKUSU

Povodom Svjetskog dana zdravlja, koji se obilježava 7. travnja, razgovarali smo s dr. Vedranom Šćuricom, zaposlenim u Zavodu za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije. Kroz razgovor smo se dotakli ključnih tema vezanih uz ulogu javnog zdravstva, pristupa zdravstvenim uslugama, promicanje zdravlja te potrebu za aktivnim sudjelovanjem građana u brizi o vlastitom zdravlju. Dr. Šćuric je podijelio svoje stručno mišljenje i analizu trenutnog stanja u županiji te naveo mogućnosti za unaprjeđenje zdravstvene skrbi kako bi se osiguralo pravo svakoga na zdravlje. Na kraju intervjua donosimo popis nekoliko inspirativnih knjiga prema preporuci dr. Šćurica.

Javno zdravstvo igra ključnu ulogu u očuvanju zdravlja zajednice. Možete li nam objasniti koja je uloga specijalista javnozdravstvene medicine u vašoj službi, posebice u kontekstu preventivnih mjera i promicanja zdravlja?

Vedran Šćuric: Uloga specijalista javnozdravstvene medicine u Službi za javno zdravstvo Zavoda za javno zdravstvo se ugrubo može podijeliti na dva dijela: organizacija zdravstvene zaštite kao jedan dio te prevencija bolesti i promocija zdravlja kao drugi dio. Detaljniji opis poslova specijaliste javnog zdravstva bio bi: skupljanje i obrada javnozdravstvenih podataka, ocjena zdravstvenog stanja populacije, unaprjeđenje zdravlja populacije, sprječavanje bolesti u populaciji, strateško rukovođenje i suradnja s drugim sektorima na razvoju zdravlja, procjena kvalitete i organizacija sustava zdravstva te razvoj i implementacija zdravstvene politike i strategije.

U kontekstu preventivnih mjera i promicanja zdravlja, tim za javno zdravstvo djeluje na dvije strane: na sveopću populaciju i na političke aktere. Naš tim za javno zdravstvo izlazi u javnost putem radijskih emisija, intervjua, izjava za medije, sudjeluje u obilježavanju dana i događaja kojima je za cilj podizanje svijesti građana županije o određenim bolestima, zdravstvenim problemima i prijetnjama te kako ih spriječiti ili izbjeći. Služba za javno zdravstvo pruža stručnu podršku Savjetu za zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije u implementaciji onih programa i politika koje sprječavaju pojavu bolesti, smanjuju opterećenje populacije određenom bolesti (tzv. burden of disease) te olakšavaju ljudima prihvat i razvoj zdravih navika te vođenje zdravog života.

Sveobuhvatan pristup zdravstvenoj zaštiti zahtijeva osiguranje pristupa zdravstvenim uslugama za sve građane, bez obzira na socijalno-ekonomske faktore i druge prepreke. Kako biste ocijenili trenutno stanje pristupa zdravstvenim uslugama u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, te koje su ključne inicijative za osiguranje prava svih građana na zdravlje?

Vedran Šćuric: Pozabavimo se za početak osnovnim terminima i značenjima. Sveobuhvatnost, dostupnost i pristupačnost su važne vrijednosti na kojima počiva zdravstveni sustav u Hrvatskoj. Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite znači da cjelokupno stanovništvo treba biti pokriveno zdravstvenom zaštitom. Dostupnost podrazumijeva mrežu zdravstvenih ustanova koje svojim brojem i teritorijalnim rasporedom omogućuju stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite. Pristupačnost označava da je zdravstveni sustav financijski, transportno, arhitektonski, vremenski i kulturološki „dostupan“ stanovnicama. Primarna zdravstvena zaštita je razina prvog kontakta pacijenta sa zdravstvenim sustavom i osim već navedenih vrijednosti, temelji se i na cjelovitom pristupu. Ona obuhvaća djelatnost obiteljske medicine, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, hitne medicine, dentalne zaštite i nekolicine ostalih. Kada žena kaže da ima „svog ginekologa“ to je u biti ginekolog koji radi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, u zdravstvenoj zaštiti žena. Kada roditelji kažu da im dijete „ima pedijatra“ to se odnosi na pedijatra koji radi na primarnoj razini zdravstvene zaštite (predškolske djece). Sekundarna razina zdravstvene zaštite odnosi se na specijalizirani pristup pacijentu (za razliku od cjelovitog na primarnoj razini), a odvija se u bolnicama, poliklinikama ili lječilištima. Obiteljski liječnici ne postoje na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite, za razliku od ginekologa i pedijatra koji osim na primarnoj razini (u tzv. „dječjim dispanzerima“) mogu raditi i na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite (u bolnici).

U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, kao općenito i u Hrvatskoj, stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je kompleksno. Po podacima HZZO iz ožujka ove godine, od 67 ugovorenih timova obiteljske medicine na području naše županije, njih 13 nema liječnika. Mnogi obiteljski liječnici u Bjelovaru se žale na veliki broj pacijenata za koje moraju skrbiti (2000 – 2500 pacijenata po jednom liječniku) te nemogućnost da nađu zamjenu za godišnje odmore.

Stanje s pedijatrima i ginekolozima na primarnoj razini je kritično. Naime, od osam ugovorenih pedijatrijskih ambulanti za zaštitu predškolske djece u BBŽ njih dvije nemaju pedijatra. To je jedna od pet takvih ambulanti u Bjelovaru i jedina u Čazmi. Te ambulante popunjavaju pedijatri koji rade na zamjeni, a kako ih općenito nema dovoljno to znači da ti pedijatri rade prekovremeno da bi osigurali sveobuhvatnu i dostupnu zdravstvenu skrb djece u tim sredinama. Tri od šest primarnih pedijatara je u dobi preko šezdeset godina, što ozbiljno ugrožava primarnu i sekundarnu pedijatriju sada i u narednim godinama kada bi ti pedijatri trebali ići u mirovinu. Od šest ginekoloških ambulanti u BBŽ, njih dvije nemaju stalnog ginekologa. To su jedine takve ambulante u Grubišnom polju i Daruvaru. Dva od četiri primarna ginekologa su u dobi iznad 60 godina.

Zaseban problem je geografija županije i teritorijalna raspoređenost. Trećina stanovništva županije živi u gradu Bjelovaru u kojem je smještena opća bolnica. Sam Bjelovar je ekcentrično smješten na sjeverozapadu županije. To znači da je to područje bolje osigurano sekundarnom zdravstvenom zaštitom nego jugoistok županije. Stanovnicama Daruvara najbliža je bolnica na 20 km udaljenosti u Pakracu, koji je u drugoj županiji. Virovitička opća bolnica je na 45 km u trećoj županiji, a bjelovarska tek na 55 km u istoj županiji. Kad se na to nadoda činjenica da je međugradski promet slabo razvijen kako navodi u svojoj analizi „Plan razvoja BBŽ 2022 – 2027“ vidimo da je prometna dostupnost sekundarne zdravstvene zaštite u našoj županiji nejednaka.

Razina obrazovanosti populacije također utječe na kvalitetu pružene zdravstvene zaštite. Viša razina obrazovanja pacijenta osigurava da će pacijenti bolje razumjeti upute liječnika, da će ih bolje provoditi i da će bolje znati iskoristiti mogućnost koje im se pružaju u sklopu zdravstvene zaštite. Nažalost, razina obrazovanosti u BBŽ je niža u usporedbi s državnim prosjekom. Otprilike svaki treći stanovnik ima samo osnovnoškolsko obrazovanje ili manje od toga. Većina tog stanovništva je starije životne dobi koji nisu pohađali srednjoškolsko obrazovanje zbog lošeg imovinskog stanja i nekadašnjeg seoskog načina života.

Nemoć koja dolazi sa starijom životnom dobi, niža razina obrazovanosti i loša prometna povezanost u županiji čini stariju populaciji u ruralnim krajevima posebno ranjivom skupinom. Nedostatak liječnika u ključnim djelatnostima primarne zdravstvene zaštite uzrokuje dodatno radno opterećenje sekundarne (bolničke) zdravstvene zaštite.

Iz svega ovoga vidljivo je da su problemi sistemski i da zahtijevaju sistemski pristup. Hvale vrijedna inicijativa je županijski program subvencioniranja potreba stanovanja i stručnog usavršavanja liječnika i medicinskog osoblja koji žive i rade na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Time se osigurava da broj medicinskog osoblja u županiji ostaje stalan ili raste što za posljedicu ima osiguravanje prava građana na zdravlje. No, to je daleko od dovoljnog. Županija je član mreže „Zdravi gradovi i zdrave županije“.

Ono što smatram važnim za poboljšanje stanja je sljedeće: bolja prometna povezanost u cijeloj županiji, osnaživanje primarne zdravstvene zaštite te zdravstveni odgoj kao predmet u osnovnim školama.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja “Moje zdravlje, moje pravo” naglašava važnost prava svakoga na pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama, obrazovanju o zdravlju i zdravom okolišu. Planirate li povodom današnjeg dana kakve akcije ili edukacije građana kojima bi podržali ostvarivanje ovih prava u našoj županiji?

Vedran Šćuric: U suradnji sa Savjetom za zdravstvo BBŽ, organizirali smo cijeli niz događaja koji će se obilježavati tijekom nekoliko tjedana. Glavni događaji će se odvijati u ponedjeljak, 08. travnja. Ujutro od 9.30-12.00 sati na bjelovarskom korzu, zdravstvene ustanove naše županije će javnosti predstavljati svoje djelatnosti, dijeliti savjete o pravilnoj prehrani, redovitoj fizičkoj aktivnosti i odgovarati na pitanja javnosti. U 18.00 sati bjelovarska podružnica Hrvatskog Liječničkog Zbora održat će tribinu „O zdravlju u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji“ na kojoj će bjelovarski liječnici držati kratka izlaganja na odabrane zdravstvene teme. Cijeli program može se vidjeti na web stranici Zavoda za javno zdrastvo Bjelovarsko-bilogorske županije: https://zzjz-bjelovar.hr/2024/04/02/program-aktivnosti-povodom-svjetskog-dana-zdravlja/

U kontekstu ovogodišnje teme Svjetskog dana zdravlja, naglasak je stavljen na važnost aktivnog sudjelovanja građana u brizi o vlastitom zdravlju i promicanju prava na zdravlje u lokalnoj zajednici. Kako biste potaknuli građane Bjelovarsko-bilogorske županije da preuzmu aktivnu ulogu u promicanju zdravlja i zdravih životnih stilova?

Vedran Šćuric: Zdravlje nije stanje jednog trenutka nego posljedica dugotrajnih navika. Ako si čovjek stvarno želi dobro i želi voditi aktivnu brigu o svom zdravlju, onda prvo treba preispitati svoje svakodnevne navike: one stvari koje čovjek radi svaki dan te čvrsto odlučiti da će primjenjivati barem jedan savjet sve dok mu on ne postane navika. Tih savjeta ima mnogo i raznoliki su, ali se možemo zadržati na nekoliko njih: redovita tjelesna aktivnost, pravilna prehrana, dovoljan unos tekućine i redovit i kvalitetan san. Da bi saznali što za svakog pojedinca znači bilo koji od tih savjeta, potrebno je savjetovati se sa svojim liječnikom ili čitati redovito iz pouzdanih izvora.

Kao dodatni resurs za građane koji žele proširiti svoje znanje o zdravlju, često se preporučuju inspirativne knjige koje nude korisne savjete i uvide. Možete li preporučili knjigu ili knjige koje bi mogle biti zanimljive i korisne široj populaciji stanovnika naše županije?

Vedran Šćuric: Naravno, evo popisa:

Dr.sc. Matthew Walker: Zašto spavamo (o zdravom snu)

Hans Rosling: Faktologija (zašto je važno znati činjenice i pravilno o njima razmišljati)

Ivan Ilič: Amicus Mortis (preispitivanje kulturoloških i medicinskih stavova o smrti)

Atul Gawande: Bolja Medicina (kako unaprijediti medicinu)

Louis Schutzenhofer: Sve u ime ljubavi (za roditelje i ljude starije od 13 godina)

Vesna Hercigonja Novković, Dubravka Kocijan Hercigonja: ADHD – od predrasuda do činjenica

Gabor Mate: Raspršeni umovi (sve više djece ima probleme u školi od koji su problemi s pažnjom samo neki, ove dvije knjige su bave tim problemima)

Šogorić i suradnici: Organizacija zdravstvene zaštite (za one koji žele znati više o javnom zdravstvu)

Razgovor vodila: Neda Adamović

The post 07.travanja 2024. I Svjetski dan zdravlja first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

06. travnja 2024. I Međunarodni dan sporta za razvoj i mir

Ana — Sat, 06 Apr 2024 06:02:05 +0000

Povodom Međunarodnog dana sporta za razvoj i mir, koji se svake godine obilježava 6. travnja, razgovarali smo s vlasnicom “Yoga i fitness studia Namaste”, Marijanom Jurković. Ovogodišnja tema, Promicanje mirnih i inkluzivnih društava kroz sport, poziva nas na promišljanje o važnosti sportskih aktivnosti u oblikovanju društvenih promjena. Sport ima nevjerojatan potencijal da ujedini ljude, potiče suradnju te gradi zdrave i inkluzivne zajednice. U skladu s tim, kroz praksu joge promiču se vrijednosti mira, suradnje i zajedništva. S Marijanom smo razgovarali o tome kako joga doprinosi ostvarenju ciljeva Međunarodnog dana sporta za razvoj i mir te kako praksa joge može oblikovati inkluzivno i harmonično društvo.

Sport ima moć ujediniti ljude i prevladati razlike, a ovogodišnji Međunarodni dan sporta za razvoj i mir održava se pod temom Promicanje mirnih i inkluzivnih društava kroz sport. Kako vidite povezanost između prakticiranja joge i postizanja otvorenog, suosjećajnog i inkluzivnog društva? Može li joga poslužiti kao sredstvo za produbljivanje razumijevanja i suosjećanja prema drugima, kao i za prevladavanje predrasuda i stereotipa?

Marijana Jurković: Joga je skup drevnih znanja, mudrosti i filozofija koje nam pomažu da razvijemo svijest o tome tko smo i kako živimo. Već i samim promišljanjem o životu postižemo jedan stupanj svjesnosti i shvaćanja da smo zapravo svi jedno; bez obzira na boju kože, vjeru, nacionalnost i izgled. Prihvaćamo ljude sa svim njihovim različitostima, trudimo se uvijek vidjeti ono dobro u čovjeku i polazeći od sebe upitati se kako bih se ja osjećala u koži druge osobe.

Ljudi su kompleksna bića i nama često vladaju emocije, pogotovo one razarajuće – strah, ljubomora i mržnja. Prakticiranjem joge učimo kako kontrolirati te ružne osjećaje, kako prevladati strah od nepoznatog, prihvatiti različitosti, učiti iz njih i na taj način razvijati sebe.

Jogu često povezujemo s mentalnim i emocionalnim zdravljem, no ona doprinosi i fizičkom zdravlju ljudi. Koliko je važno uz fizičko zdravlje voditi računa i o mentalnom zdravlju? Koje prednosti joge ovdje možete istaknuti?

Marijana Jurković: Mentalno i fizičko zdravlje su međusobno povezani, isprepleteni i usudila bih se reći da jedno bez drugoga ne može. To ne znači da su ljudi koji ne vježbaju mentalno bolesni, ali pokret definitivno utječe na naše raspoloženje, na stvaranje anksioznosti, na mogućnost prevladavanja strahova i općenito na način na koji se nosimo sa zadacima svakodnevnog života.

Uloga fizičkog vježbanja na zdravlje je već odavno svima poznata, ali sve je više znanstvenih studija koje se bave upravo ULOGOM PRAKTICIRANJA JOGE NA ZDRAVLJE MOZGA i sprječavanjem nastanka degenerativnih bolesti.

Naime, bez obzira koji stil joge prakticirate, svima je zajedničko da je svaki pokret, svaki ulazak u asanu (joga položaj) usklađen sa svjesnim disanjem. Obzirom da u jogi radimo dosta balansiranja na jednoj nozi, zatim rotacije i ekstenzije, puno je izmjena u asanama unutar jednog sata.

Zbog toga je važno da se svaki pokret, svaka vježba radi s potpunim fokusom. Dakle, imamo svjesno disanje, pokret i fokus – ta kombinacija utječe na stvaranje novih moždanih veza, na poboljšanje pamćenja te naših kognitivnih sposobnosti.

Ujedno, na kraju svakog joga sata, čak i onih dinamičnih gdje se fizički itekako naprežemo, uvijek osjećamo unutrašnji mir, zadovoljstvo, osjećaj uzemljenja i povezanosti samih sa sobom. To nam daje više samopouzdanja i osjećaj svrhe što budi osjećaj zadovoljstva samim sobom, povezanosti sa svijetom i prirodom i tu više nema mjesta za ljubomoru i frustraciju.

Prema Vašem iskustvu može li joga doprinijeti jačanju imunološkog sustava i općem osjećaju dobrobiti? Koje specifične asane ili tehnike disanja smatrate korisnima za poboljšanje imuniteta, a koje često prakticirate u svom studiju?

Marijana Jurković: Ljudsko tijelo je čudesan „stroj“. U trenucima velikih opasnosti i stresova aktiviraju se mehanizmi koji nam pomažu da te trenutke prebrodimo i da ostanemo živi. U trenucima odmora aktiviraju se mehanizmi koji omogućuju da se u što kraćem vremenu oporavimo, ozdravimo, napunimo baterije. Bolest je zapravo narušena ravnoteža unutar našeg organizma. Može doći kao posljedica nekih vanjskih čimbenika (virusi, bakterije, zračenja i sl) ili kao rezultat trauma koje smo proživjeli (razna zlostavljanja, nagli gubici dragih osoba i posla i sl.)

Za ozdravljenje je potreban zdrav i jak imunološki sustav, a svojim načinom života, prehranom, vježbanjem, disanjem i meditacijom, možemo taj sustav podržati i ubrzati oporavak ili ga usporiti, pa čak i onemogućiti.

Na zdravlje i snagu imunološkog sustava djeluje stanje živčanog sustava i ako se konstantno nalazimo u napetosti, nervozi, ljutnji i frustraciji, sami sebe sabotiramo i usporavamo ozdravljenje.

Za ljude koji nisu vični kretanju i fizičkom dijelu joge, važno je napomenuti da se joga može vježbati, a da se uopće ne umorimo! Postoji niz vrlo jednostavnih sjedećih ili ležećih asana koje će istegnuti mišiće, pojačati gustoću kostiju, ojačati kralježnicu, pojačati prokrvljenost tkiva i općenito nam dati osjećaj prostora i lakoće u tijelu.

Na satu joge nakon asana, slijede vježbe disanja i meditacija. Ova kombinacija – asane, disanje i meditacija – trenutno djeluje. Već nakon prvih par trenutaka osoba osjeća mir i duboko opuštanje. Što češće prakticirate jogu, pa čak i vrlo jednostavne i kratke vježbice, sve ćete lakše ulaziti u stanje mira, prihvaćanja stvari i situacija koje ne možete promijeniti, a koje na vas utječu i polako ćete naučiti kako se oduprijeti naletima anksioznosti i strahova.

Od jednostavnih asana izdvojila bih sljedeće twistove (uvrtanje kralježnice u lijevu i desnu stranu), istezanja (pretkloni naprijed, sa savijenim koljenima i opuštenim leđima), te mali most (ležeći savijamo koljena, stopala u podu i podižemo kukove u zrak).

U svakoj od ovih asana ostajemo do pola minute, polako i duboko dišući.

Nakon vježbanja, sjednemo uspravnih leđa (možete sjesti na jastuk ili stolicu i nasloniti se), te krećemo s vježbama disanja.

„Ujayi dah“ je disanje koje se najčešće primjenjuje u situacijama velike napetosti, nemira ili nesanice. Udišemo na obje nosnice, a zatim kod izdaha zatvaramo desnim palcem desnu nosnicu i izdišemo samo na lijevu. Izdah je polagan, samo na nos, ali zrak stišćemo niz stijenku grla i tako proizvodimo zvuk koji podsjeća na šum mora. Ponavljamo ciklus 5 puta. Već nakon prvih par trenutaka preplavljuje vas osjećaj opuštanja, ritam srca se smiruje, dah postaje polagan i dubok. Ovu vježbu disanja možete ponavljati koliko god je potrebno u toku dana. Svakako prije spavanja ako vas muče nemirne misli i nesanica

S obzirom na sve veći broj izazova s kojima se pojedinci suočavaju u današnjem dinamičnom svijetu, može li joga pružiti podršku pojedincima u rješavanju konflikata i promicanju unutarnjeg mira?

Marijana Jurković: DA! Usudila bih se reći da je joga jedina aktivnost koja zaista doprinosi razvoju našeg unutrašnjeg mira i zadovoljstva. Vježbanjem asana, i onih vrlo jednostavnih, potičemo proizvodnju hormona sreće (serotonin, endorfin, oksitocin) i stvaranje novih neuronskih veza. Naše mentalno stanje se popravlja, misli su jasnije, imamo više energije. Vježbama disanja učimo kako kontrolirati dah, produbiti ga i produžiti, kako „disati trbuhom“. Dubok i usporen dah direktno djeluje na naš živčani sustav – u trenucima stresa i napetosti dubokim i polaganim disanjem prebacujemo se iz parasimpatičkog živčanog sustava (u kojem se nalazimo u stanju velikih napetosti, tzv. „fight or flight“ stanje) u simpatički živčani sustav, u kojem se opuštamo, smirujemo i vraćamo u ravnotežu. Dakle, vježbe disanja nam pomažu da se brže prebacimo iz stanja ljutnje i agresije u stanje mirnijeg i jasnijeg razmišljanja i djelovanja.

Jasnije možemo sagledati situaciju, kontrolirati svoje emocije i djelovati iz stanja tolerancije i razumijevanja umjesto ljutnje i agresije. U životu ne možemo izbjeći sve konflikte, eliminirati sve „teške“ osobe s kojima surađujemo, ALI možemo kontrolirati svoje reakcije, ne dopustiti da nas ponesu emocije, već se odmaknuti (mentalno i fizički, ako treba) na par trenutaka, prodisati da smirimo živčani sustav i tek onda reagirati.

Vaš studio joge privlači ljude različitih dobnih skupina i zdravstvenih stanja. Kako prilagođavate satove da odgovaraju potrebama i sposobnostima različitih polaznika?

Marijana Jurković: Ovo je možda i najteži dio u grupnom radu, prilagođavanje asana i dinamike sata klijentima različitih dobnih skupina, fizičkih mogućnosti i njihovih želja.

Važno je napomenuti kako svaka asana ima mogućnosti modifikacije i prilagodbe, svoj lakši i teži oblik te ju tako i prezentiram svojim klijentima. Uvijek naglašavam da se ne treba „gurati“ dublje i jače, već osjećati tijelo i slušati ga.

Vježbe disanja i meditacija uvijek djeluju, na sve. Generalno, vrlo malo ljudi ZNA disati. Većina diše plitko, podiže ramena, drži napetost u trbuhu i kad krenemo učiti disanje tu se svi izgube. Ali upornom vježbom sve se brzo nauči i rezultati se osjete.

Koje se sve vrste joge mogu vježbati u Vašem studiju? Možete li ukratko reći par riječi o svakoj od njih?

Kako možemo koristiti princip joge izvan studija, u svakodnevnom životu?

Marijana Jurković: Danas postoji mnogo stilova joge, ali ih generalno možemo podijeliti u dvije kategorije – DINAMIČNI i UMJERENI stilovi.

Kod nas u studiju imamo vrlo dinamičnu grupu POWER YOGE, gdje se brzo izmjenjuju asane, radimo dosta inverzija, balansiranja, dubokih ekstenzija… sve u svemu, dosta zahtjevnih položaja. Ova vrsta joge nije za početnike ili osobe s određenim bolnim stanjima.

Od umjerenih stilova, nudimo BASIC YOGU, NJEŽNU (YIN) YOGU i COMBO YOGU, gdje kombiniramo asane uz različite rekvizite, poput utega i elastičnih guma za vježbanje.

Također, nudimo KUNDALINI YOGU koja je manje fokusirana na asane, a puno više na energične vježbe disanja i mantre.

Marijana Jurković: Joga je, u svojoj srži, učenje o nenasilju, ljubavi prema sebi i svim živim bićima te proučavanje smisla života. Kroz svoje alate, joga nas potiče da zaronimo u sebe, u sebi pronađemo, razvijemo i zadržimo svoj unutrašnji mir i radost. Sretna i zadovoljna osoba tako djeluje i na druge. Pristupa otvorenog srca, trudi se razumjeti ljude bez osuđivanja, pomaže gdje može i koliko god može. To ne znači da ćemo na bilo koji način zakinuti sebe ili se dovesti u položaj žrtve pomažući drugima. Važno je znati i postaviti granice, razumjeti i tolerirati, ali ne dozvoliti da te ljudi iskorištavaju i manipuliraju.

Zaključno, možete li preporučiti knjigu/knjige koje nude dublje razumijevanje određenih aspekata joge?

Marijana Jurković: Odlična, svima razumljiva i znanstveno potkrijepljena knjiga “Dah”, autora Jamesa Nestora. Svjesnim i kvalitetnijim disanjem zaista možemo poboljšati sve aspekte našeg života.

U nedavno objavljenoj knjizi “Joga: disciplinom do slobode” Vjerna Nevistić je približila jogu zapadnom stilu vježbanja. Knjiga nudi i objašnjenja različitih asana.

O tome kako meditacija mijenja naš mozak i kako možemo promijeniti svoje životne okolnosti promjenom obrazaca razmišljanja i ponašanja sjajno piše Dr. Joe Dispenza u knjizi “Stvorite novo ja”.

The post 06. travnja 2024. I Međunarodni dan sporta za razvoj i mir first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.