Priča o trombonu je priča o životu jednog instrumenta koji je već dvije tisuće godina prisutan i postoji kao takav, međutim doživio je svoju afirmaciju tek u prošlom stoljeću, možda sa jednim laganim krešendom kroz  prethodna dva stoljeća. Zašto iz bjelovarske perspektive – zato što je u Bjelovaru bilo mnogo talentiranih i vrijednih učenika koji su upoznali trombon, odlučili  studirati i koji su se svojim  angažmanom i zaposlili  negdje u orkestru, u školama i šire tu priču dalje. Zapravo je priča o trombonu priča kao o bilo kojem drugom  instrumentu – priča o glazbi. Način spoznavanja glazbe nije samo naučiti svirati instrument savladati neka djela, nego pronijeti taj duh koji glazbom zapravo oplemeni dušu i ljude, a  uvjeren sam da kroz glazbu utječe na ponašanje ljudi.
Funkcija glazbe je da ide u smjeru opuštanja, tolerancije, povezivanja, komunikacije i nalaženja bilo kakvih rješenja problema na kulturan, miran način, a osim toga ono što je zapravo bitno je ne stvarati si probleme. Angažman, jedna aktivnost prvenstveno  mentalna (naravno i fizička), treba ići u smjeru zaobilaženja problema, izgradnje inteligencije, mudrosti  i pravodobnog izbjegavanja konflikata. Upravo te  aktivnosti nazovimo ih  pedagoško-odgojnim, grade mladog čovjeka koji  će  promišljajući kročiti  svijetom života i glazbe za što  godinama pripremam svoje  učenike. Tek onda možemo pripremiti ovakvu večer kojoj ste danas svjedočili.     (prof. Zlatko Strčić)