Terapija: Elias i njegovi prijatelji opsjednuti su glazbom i pop-kulturom općenito. Dane provode jedni kod drugih u stanovima gdje preslušavaju “vinilke” i raspravljaju o rock&rollu, književnosti i djevojkama. Činjenica da preslušavaju vinil umjesto cd-a ukazuje na odmak od trenutačne situacije u svijetu muzike i od svijeta općenito.

Oni nisu nostalgični za vremenima koja nisu doživjeli, štoviše, duboko preziru priče o zlatnim osamdesetima, no nisu ni posve kod kuće u 21. stoljeću. Nalaze se u nekoj vrsti limba, analogni momci u digitalnom svijetu, generacija u tranziciji. Dovoljno su pametni da ne sudjeluju, no previše rezignirani i prelijeni da bi nešto napravili.


Nebo u kaljuži priče su o mladim ljudima koji ne znaju što žele, no znaju što ne žele. One se bave ljubavlju, odrastanjem i suočavanjem s prvim većim odgovornostima. Dvadesetak priča čiji soundtrack čini glazba od Iggyja Popa, Clasha i Ramonesa, do Modest Mousea, Libertinesa i Strokesa. Dvadesetak priča koje neće promijeniti ničiji život osim života glavnoga lika.

Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost te engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za časopise i portale. Prozu je objavljivao u Quorumu, Zarezu, Fantomu slobode, časopisu Nova riječ, časopisu Script, zborniku Record Stories, antologiji mladih prozaika Bez vrata, bez kucanja te na raznim internetskim portalima.

Književni prvijenac “Nebo u kaljuži” objavio je 2015. Jedan je od osnivača “TKO ČITA?”, programa namijenjenog mladim autorima. Također je jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezone 2015./16 i 2016./17. Priče su mu uvrštene u antologiju Best European Fiction 2017 i prevedene na engleski, njemački, poljski i rumunjski.

The post Sven Popović – Nebo u kaljuži first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Pisan u Ich-formi, autobiografskim stilom i pomalo autoironično, roman pronicljivo dijagnosticira međuljudske odnose, situacije i motive ponašanja te nas uvodi u psihološki i emocionalni život glavne (anti)junakinje.

Radnja ovog (anti)ljubavnog romana događa se 70-ih godina prošlog stoljeća u Zagrebu, a prati život glavne junakinje od fakultetskih dana pa tijekom sljedećih sedam godina u kojima se mladenačko idealističko shvaćanje života i ljubavi polako urušava pod teretom realnosti te završava na ruševinama braka – njenog životnog promašaja. A koliko god bio oslobađajući, rastanak od prijašnjih uvjerenja i predodžbi uvijek je mučno iskustvo, a upravo o tome vrlo sugestivno piše Marina Šur Puhlovski, čak toliko, da bi se u pojedinim momentima moglo govoriti o elementima psihološkog trilera.

Marina Šur Puhlovski rođena je 20. rujna 1948. u Zagrebu gdje je završila gimnaziju te komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U mladosti se bavila novinarstvom, neko vrijeme književnom kritikom, a kasnije isključivo umjetničkom prozom. Piše romane, priče, putopise, eseje i dnevničku prozu. Trenutno živi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

The post Marina Šur Puhlovski – Divljakuša first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: U dvadesetosmoj Davidu Bellu američki san postaje stvarnost. Borio se na svom putu prema vrhu, preživljavajući uredske čistke i skandale, da bi postao televizijski rukovoditelj. Davidov svijet zadivljen je imidžom koji treperi na američkim ekranima, fantazijama koje zarobljavaju američku imaginaciju. A onda san i ono što snove sačinjava, postaje noćna mora. Na vrhuncu uspjeha počinje ponovno otkrivati zbilju, stvarnost. Kamera mu je u ruci dok putuje zemljom u dirljivom naporu ka plijenu, ka prisilno nametnutom obrascu samoga sebe i američke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Problematizirajući svemoć slike, američku svijest u gruboj vlasti elektroničkih medija i sve vrste socijalne ili korporacijske umreženosti i ovisnosti, DeLillo svojim prvim romanom oblikuje svojevrsni shizogram koji “prokazuje” Ameriku kao festival smrti. Posao njegova glavnog junaka nadgledati je i biti nadgledan. Moć kamere jedina je stvarnost izvan koje ništa i ne postoji jer ona nameće značenje i tamo gdje ga nema. Televizija tako pomiče gledatelja od svijesti prvog do trećeg lica, do univerzalnog i društveno žuđenog trećeg lica. Kada glavni protagonist romana, umjesto o Navajo Indijancima, odlučuje snimiti film o vlastitu životu, DeLillo kao da najavljuje povratak stvarnoga svijeta. Izaći iz nevoljena vremena živ i postati dio svog vremena u podtekstu je te piščeve akcije. Kao i očita namjera da se obračuna s biti nacionalne duše koja se počinje buditi iz noćne more povijesti.

The post Don DeLillo – Americana first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: U romanu Blago sretnima (2013) svaki od osamnaest likova u formi monologa priča o naizgled banalnim događajima iz vlastitog života. Svako poglavlje otkriva, međutim, složenu psihologiju pripovjedača i slojevitost odnosa među likovima koje vežu bračne, ljubavničke, prijateljske ili obiteljske veze. Svi oni – bezuspješno – tragaju za srećom, koju, čini im se, mogu doseći samo u emocionalnom, odnosno ljubavnom povezivanju s drugim.
Roman oslikava nesklad parova, samoću i složenost ljudskog bića, nerazumijevanje, nepopravljive nesporazume, napukline “službenog” života i tajni život koji se skriva u pozadini. Sve je to spojeno u tekst koji ostavlja dojam posvemašnje istinitosti.
Riječ je o ljudskoj komediji koja jako dobro razumije usputne misli, žudnje, strahove i pogreške koje činimo iz dana u dan, ali koje ne umijemo opisati tako vješto i s tolikim suosjećanjem kao što to čini Yasmina Reza.

Yasmina Reza (Pariz, 1959), svjetski poznata francuska dramatičarka, s očeve je strane perzijsko – ruskog, a s majčine mađarskog podrijetla. Odrasla je u dobrostojećoj židovskoj obitelji, s majkom violinisticom i ocem trgovcem tekstilom. Diplomirala je kazališne studije na pariškom sveučilištu Nanterre. U kazališnom se svijetu prvo pojavila kao glumica u Molièreovim i Marivauxovim djelima, a glumila je i u komadima suvremenih autora.

U Hrvatskoj je 2000. objavljena zbirka njezinih drama (Četiri drame), a između 1998. i 2015. na našim su pozornicama izvedeni Art, Život x 3, Bog masakra i Bella Figura.

The post Yasmina Reza – Blago sretnima first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Prosinac 1943. Madrid bruji životom. Neposredno nakon kraja Građanskog rata stanovništvo se još uvijek hrva s posljedicama: racionirana raspodjela hrane, slabo ili nikako plaćeni poslovi, zabrana slobode govora i život u strahu. U takvom gradu mračne i uznemirujuće atmosfere preživljavaju njegovi stanovnici – sitni krijumčari, tvornički radnici, konobari, homoseksualci, sušičavci, umjetnici, udovice, siromašne djevojke, svodnice… i čekaju da se dogodi nešto veliko.

Kavana doñe Rose i bar Celestina Ortiza mjesta su interakcije redovitih gostiju i onih koji slučajno navrate. Odande pripovjedač slijedi svoje likove po ulicama Madrida, kafićima, kinima, stanovima i prenoćištima i zahvaća samo kratke trenutke njihova života, kratke razgovore i radnje, prikazujući njihovu bijedu, ljubav i strast, glad, frustracije, ljubomoru, pohlepu i sitna zadovoljstva. U interakciji likova, koji su poput pčela u košnici, gradi se slika španjolskog društva.

U ovom inovativnom romanu strukturiranom poput niza na prvi pogled razbacanih i nepovezanih poglavlja, Cela je na maestralan način spojio tradiciju španjolskog realizma i modernizma. Vjeran dokument jednog vremena, ali i gorka egzistencijalna kronika, Košnica se i danas smatra najboljim španjolskim romanom iz razdoblja nakon Građanskog rata.

The post Camilo José Cela – Košnica first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Dubrovnik koji je postao kulisa, umiveno ustaštvo na ulicama Zagreba, potrošnja koja nadomješta ljudskost, majčinstvo o kakvom nije pristojno govoriti, banke kao sablasni stupovi naših života, emocije kakve ne viđamo u reklamama, a osjećamo ih tako snažno…

To je svijet koji Maša Kolanović istražuje u svojoj maestralnoj zbirci priča Poštovani kukci. Autorica tekstom i crtežima oblikuje onaj sablasni i teško izrecivi višak materijalne strane ljudske egzistencije, dok smještanje priča u razdoblje tranzicije u Hrvatskoj dodatno pojačava njihov jezivi efekt.

Kukci i Konzum dvije su provodne metafore ove knjige. Prva je divljenje i vraćanje tekstualnog duga Kafki, velikom majstoru u kreiranju metafora egzistencijalne tjeskobe i apsurda, a druga je vraćanje metaforičkog duga stvarnosti u kojoj je Konzum od hrvatske riječi za supermarket postao metafora ekonomski opustošene Hrvatske.

Poštovane kukce žanrovski bi se moglo opisati kao tranzicijsku gotiku, postsocijalističku zonu sumraka, jezivo stvarnosnu prozu… Mračne i apsurdne, a opet duboko intimne, snažne i društveno osjetljive priče. Ukratko, jezivo dobra knjiga.

The post Maša Kolanović – Poštovani kukci i druge jezive priče first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Na dalekom sjeveru Finske, u surovoj hladnoći i teškim životnim prilikama, na križanju četiriju cesta smjestili su se jedna kuća i njezini stanari čiji se životi, poput cesta samih, ukrštavaju i neminovno susreću. Kroz gotovo stotinu godina, a sve u istoj kući, pratimo živote Marie, njezine kćeri Lahje, Lahjinog supruga Onnija te njihove snahe Kaarine. Svi su na neki način drukčiji i odskaču iz zajednice – Maria je samohrana majka i primalja koja pati za priznanjem i poštovanjem, Lahja ima izvanbračnu kćer i muža koji je sve otuđeniji, Onni živi za kratke i zabranjene bljeskove drugog života kojeg potajno vodi, a Kaarina stremi privatnosti i oslobođenju od svekrvinih okova. Nikome od njih život nije lak, i svi se bore s predrasudama okoline, vjerskim fundamentalizmom, nedostatkom komunikacije i samoćom.

Na križanju četiriju cesta intenzivna je i snažna priča o životu ljudi triju generacija u finskoj zajednici, koji su na neki način prepušteni na milost i nemilost surovoj prirodi i rigidnoj društvenoj kontroli. Priča je to o potrebitim ljudima, ljudima koji nemaju uvijek snage nositi se s drugim, o razlikama i strpljenju, o stvaranju ili pronalaženju ono malo prostora za sebe i vlastite snove. Kinnunen majstorski portretira živopisne i nezaboravne likove, a njihova je ljudskost vidljiva u pomno skrojenim i delikatnim prizorima. Ovaj melankolični roman u kojemu su vješto prikazane sve promjene kroz koje je finsko društvo prolazilo, ali i neobični životi pojedinaca, ujedno je i dojmljiv doprinos ljudskom dostojanstvu.

The post Tommi Kinnunen – Na križanju četiriju cesta first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Priče o usamljenicima u mnoštvu precizan je opis proze Mihajla Pantića, autora koji svojom elegantnom, virtuoznom prozom opipava ritam grada svjedočeći neposredno iskustvo njegovih stanovnika.

Junaci ovih priča usamljeni su ljudi, ljudi koji proživljavaju teške emocije: bivši, sadašnji, budući ljubavnici, žrtve odgoja, nagona i emocija. No ove priče nisu tu da bi se njihove aktere žalilo, slavilo ili osuđivalo. Baš zato. Suviše vremena za nevažne stvari zbirka je u kojoj, teškim emocijama unatoč, pulsira život i različitost njegovih lica.

Ljepota pripovijedanja lišenog praznog hoda i svijest da je težina bez humora nepodnošljiva, baš kao što je humor bez težine besmislen, postupci su koji ovu knjigu pretvaraju u jednu od onih kojima se doista vrijedi vraćati iznova i iznova.

The post Mihajlo Pantić – Suviše vremena za nevažne stvari first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija:  Jezero je 2017. godine dobilo najprestižniju češku književnu nagradu Magnesia Litera i Nagradu Europske unije za književnost. To je arhetipska je priča o odrastanju mladog protagonista Namija, koji se bori da preživi u okrutnim uvjetima i koji traga za vlastitim korijenima u zagađenom okolišu svoga opustošenog doma na obali neimenovanog jezera. Tematski je riječ o bajkovitom, zapravo mitskom, simboličkom tretiranju priče. Prostor se kreće od jezera, koje je zapravo more koje spaja sjever i jug Europe, ali se širi i u pustinjsko područje. Osim narodnih vjerovanja, u tom prostoru kršćanstvo i islam služe kao svojevrsni svjetonazorski orijentir u priči koja neizravno govori i o ruskoj okupaciji i pobuni protiv nje, kao i o uspostavljanju demokracije i pobuni islamskog stanovništva protiv vlasti, sve u istoj zemlji i u istom vremenu, kao da su se vrijeme i prostor zgusnuli u crnu rupu teškog života jednoga dječaka.

The post Bianca Bellová – Jezero first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.

Terapija: Šezdesetdvogodišnja dizajnerica iz male srednjoeuropske zemlje i dvadesetsedmogodišnji mladić iz zapadne Afrike nakratko se zbližavaju izloženi harmatanu, vjetru što nosi pijesak i isušuje tlo čineći ga neplodnim. Premda dolaze iz posve različitih sredina, oboje su outsideri, bolno željni bliskosti, duboko emocionalno povrijeđeni i veoma usamljeni, opterećeni tragičnim obiteljskim naslijeđem, i sputani, svatko na svoj način, strahom od predrasuda ljudi među kojima žive, ali i vlastitim internaliziranim predodžbama i stereotipima. Neobično kompleksna priroda njihove žudnje, neosviješteni ili nedovoljno propitani motivi koji protagoniste navode na djelovanje u korist vlastite štete, čežnja za cjelovitošću, mračno podrijetlo njihovih trauma isprepleću se s kompleksnim društvenim realitetom subsaharske Afrike, njezinom bezazlenom otvorenošću i golom brutalnošću. Roman Sušno doba izniman je literarni doživljaj, dosad preveden na jedanaest jezika i nagrađen nagradom za književnost Europske unije 2013. godine.
Gabriela Babnik, slovenska spisateljica, književna i filmska kritičarka i prevoditeljica, rođena je 1979. u njemačkom gradu Göppingenu. Završila je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija putovala je po Africi, najduže se zadržavši u Burkini Faso. Magistrirala je na suvremenom nigerijskom romanu i prevela roman nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie, Half of a Yellow Sun (Polovica rumenega sonca / Polovica žutog sunca). Njezin prvi roman, Koža iz bombaža (Koža od pamuka) dobio je nagradu za najbolji prvijenac na Sajmu knjiga u Sloveniji 2007., a roman Sušna doba (Sušno doba) osvojio je nagradu za književnost Europske unije 2013. godine. Živi i radi u Ljubljani.

The post Gabriela Babnik – Sušno doba first appeared on Narodna knjižnica "Petar Preradović" Bjelovar.